Jones [unz], Ernest, britanski psihoanalitičar (Gowerton, Wales, 1. I. 1879 – London, 11. II. 1958). U Londonu je završio medicinu na University College 1901., specijalizirao se iz neurologije pa radio kao bolnički liječnik. Suočen s tužbama za nedolično ponašanje prema malodobnim pacijenticama, 1908. odselio se u Kanadu te u Torontu bio voditelj psihijatrijske klinike (1908–13) i profesor na sveučilištu (1910–13). Od 1913. je ponovno živio u Londonu baveći se privatnom psihoanalitičkom praksom. Bliski suradnik Sigmunda Freuda, kao prvi i vodeći psihoanalitičar engleskoga govornoga područja svojim je djelovanjem u Sjevernoj Americi (suosnovao je 1911. Američko društvo za psihoanalizu) pridonio širenju psihoanalize izvan Europe. Bio je osnivač i urednik (1920–39) časopisa International Journal of Psychoanalysis, utemeljitelj Klinike za psihoanalizu u Londonu (1920) te predsjednik Britanskoga psihoanalitičkoga društva 1919–44. i Međunarodnoga psihoanalitičkog udruženja 1920–24. i 1930–49. Za razvoj psihoanalitičke teorije važna su njegova djela O noćnoj mori (On the Nightmare, 1931), Slobodne asocijacije: sjećanja psihoanalitičara (Free Associations: Memories of a Psycho-Analyst, 1959), kao i radovi o razvoju ženske seksualnosti te oni kojima je povezivao psihoanalitičku teoriju s antropologijom, književnosti i umjetnosti, npr. Hamlet i Edip (Hamlet and Oedipus, 1949). Autor je i opsežne biografije Život i rad Sigmunda Freuda (The Life and Work of Sigmund Freud, I–III, 1953–57).
