Jonke [jɔ'ŋkə], Gert Friedrich, austrijski dramatičar i prozaik (Klagenfurt, 8. II. 1946 – Beč, 4. I. 2009). Studirao na Konzervatoriju u Klagenfurtu, na bečkoj Akademiji za film i TV, potom germanistiku, povijest i filozofiju. Putovao po Aziji i Južnoj Americi, živio u Berlinu, Londonu i drugdje. Prvi su mu eksperimentalni tekstovi nastali po načelu nizanja: jezični artizam, crni humor i ironija sjedinjuju se s njegovim poetskim geslom: »Ne vjerujem u normalne priče«. Složena kompozicijska tehnika često oponaša glazbene oblike: (Kazališna sonata – Theatersonate, 1990). Uzore je nalazio u J. J. Borgesa, P. Handkea i Th. Bernharda, ali i u Fellinijevim filmovima te u filozofiji jezika L. Wittgensteina. Pisao pjesme i radijske drame. Djela: Geometrijski zavičajni roman (Geometrischer Heimatroman, 1969), Udaljeni zvuk (Der ferne klang, 1979); zbirke pripovijedaka: Početak jedne zdvojnosti (Beginn einer Verzweiflung, 1970), Škola virtuoznosti (Schule der Geläufigkeit, 1977); Danonoćni govornik. Govorna sonata (Redner rund um die Uhr. Eine Sprechsonate, 2003); kazališni komadi: Sadašnjost sjećanja (Gegenwart der Erinnerung, 1995), Zborska fantazija. Koncert za dirigenta u potrazi za orkestrom (Chorphantasie. Konzert für Dirigent auf der Suche nach dem Orchester, 2003), Slobodan pad (Freier Fall, 2008) i dr.
