Jovanović, Dušan, slovenski kazališni redatelj i književnik (Beograd, 1. X. 1939 – Ljubljana, 31. XII. 2020). Od 1953. živio u Ljubljani, gdje je završio studij germanistike i romanistike te kazališne režije. Kao redatelj radio je u mnogim slovenskim kazalištima, 1970. utemeljio eksperimentalno kazalište Glej, 1978–85. bio umjetnički voditelj Slovenskoga mladinskoga gledališča, a od 1989. profesor režije na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo. Pisao je romane (Don Juan u agoniji – Don Juan na psu, 1969), drame (Karamazovi, 1979; Balkanska trilogija, 1997), TV drame, filmske scenarije i eseje (Pabirci – Paberki, 1996; Subotnja knjiga – Sobotna knjiga, 2005; Svijet je drama – Svet je drama, 2007). Njegova drama o dječjem doživljaju okupacijskog terora Oslobođenje Skoplja (Osvoboditev Skopja, 1977) bila je predložak poznatoj izvedbi zagrebačkoga KPGT-a u režiji Ljubiše Ristića (1978), kao i filma u režiji Rade i Danila Šerbedžije (Osloboduvanje na Skopje, 2016). Režirao je više od 90 djela (Andreja Hienga, Ivana Cankara, Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga, Antona Pavloviča Čehova, Miroslava Krleže i dr.), katkad gostujući i u Zagrebu (Zaštićena zona Damira Šodana u Zagrebačkom kazalištu mladih, 2002).
