Južnokinesko more, rubno more na zapadu Tihoga oceana; obuhvaća 3 447 000 km². Leži između Indokine (s Malajskim poluotokom) na zapadu, južne Kine na sjeveru, otoka Bornea na jugu i Filipina na istoku. Povoljan prometni položaj; na kontaktu između Istočnokineskoga mora na sjeveru (preko Taiwanskoga prolaza), Filipinskoga mora na istoku (Luzonski prolaz) te Suloškoga (Palawanski prolaz) i Javanskoga mora na jugu (Malajski i Karimatski prolaz). U Južnokineskom moru nalaze se Tajlandski (Sijamski) i Tonkinski zaljev, otočja Paracel (nešto sjevernije), Spratly (jugoistočno) i Riau (jugozapadno) te gijot Reed. Arhipelazi se često sastoje od skupine uglavnom malih rijetko naseljenih ili nenaseljenih otoka, otočića, grebena i atola, koje svojata više susjednih država. Temperatura površinskoga sloja vode u veljači je 15 °C na sjeveru, a 28 °C na jugu; u kolovozu 27 do 28 °C. Slanost iznosi 31 do 34‰. Za izmjene monsuna česti su tajfuni. Amplituda morskih mijena najveća je na obali Vijetnama (3,9 m). Struje (brzina i smjer) ovise o monsunima. Prosječna je dubina Južnokineskog mora oko 1500 m. Najveća je dubina oko 5400 m u Manilskom jarku (zapadno od filipinskih otoka Luzona i Mindora; nastao je subdukcijom Sundske ploče, koja je dio Euroazijske ploče, ispod Filipinske morske ploče; smjer pružanja sjever–jug). Zbog subdukcije u podmorju na tom se mjestu formirao vulkanski prsten, a česti su i potresi. Glavna je luka na zapadnoj obali Hong Kong (Kina), a na istočnoj Manila (Filipini). Južnokineskim morem prolaze brodske rute važne u povezivanju južnoazijskih s istočnoazijskim lukama. Ležišta nafte i prirodnog plina. Ribolov.
