struka(e): hrvatska književnost
Kačić Miošić, Andrija
hrvatski epik i vjerski pisac
Rođen(a): Brist kraj Makarske, 1704.
Umr(la)o: Zaostrog, 15. XII. 1760.
ilustracija
KAČIĆ MIOŠIĆ, Andrija

Kačić Miošić, Andrija, hrvatski epik i vjerski pisac (Brist kraj Makarske, 1704Zaostrog, 15. XII. 1760). Prvu je naobrazbu stekao u franjevačkome samostanu u Zaostrogu (1716–21). Studij filozofije i teologije završio je, prema starijim istraživanjima, u Budimu, a prema novijima u Osijeku. God. 1730–35. učiteljevao je na filozofskoj školi u zaostroškome samostanu. Sljedećih deset godina bio je »lector generalis« u šibenskoj bogosloviji. God. 1745–50. boravio je u samostanu u Sumartinu na Braču (1747–49. gvardijan). Nakon toga je ponovno otišao u samostan u Zaostrog, gdje je ostao do kraja života (gvardijan 1753–54).

Rezultat njegova predavačkoga rada u Šibeniku priručnik je skolastičke filozofije Peripatetička počela u duhu najoštroumnijega naučitelja Ivana Dunsa Škota (Elementa peripatethica juxta mentem subtilissimi doctoris Joannis Duns Scoti, 1752). God. 1756. štokavskom je ikavicom tiskano njegovo najznačajnije, žanrovski teško odredivo, djelo Razgovor ugodni naroda slovinskoga. U njemu se nalazi 41 pjesma. Prošireno izdanje iz 1759. sadrži 136 pjesama. Oduševljen narodnom prošlošću, čitajući djela svojih suvremenika, posebice F. Grabovca, Kačić Miošić prikazao je u stihu i prozi najznačajnije događaje iz prošlosti južnih Slavena i susjednih naroda. U prvome dijelu Razgovora prevladava proza, u drugome stih. Pjesme su pisane asimetričnim epskim desetercem 4 + 6, a 2. i 3. pjesma ukrštenim rimovanim osmercem. U predgovornim i pogovornim bilješkama istaknuta je autorova težnja za prosvjećivanjem slabije obrazovane publike, koja se, osim slovinskim, ne može služiti ni jednim drugim jezikom. Povodeći se za poetikom narodne epske pjesme, želio im je pružiti istinito i povijesno znanje. Djelo je nastalo proučavanjem povijesnih dokumenata i historiografske literature pisane latinskim (J. Bedeković Komorski, M. Barlezio), talijanskim (G. M. Biemmi, G. Doglioni, M. Orbini, G. Sagredo) i hrvatskim jezikom (F. Glavinić, P. Šilobadović, P. Vitezović Ritter). Kronološka kompozicija obuhvaća vrijeme od antičke povijesti Ilira do autorova doba, a najviše je pozornosti posvećeno kršćansko-turskim ratovima. Knjiga je bila čitana i objavljivana na širem južnoslavenskom prostoru. Utjecala je na franjevačke pisce Kačićeva zavičaja (J. Radman, P. Jukić, M. Urlić, F. Radman) i na slavonske pisce XVIII. st. (E. Pavić, J. Pavišević, Š. Štefanac), a neke su pjesme bile objavljene i u knjigama predromantičarskih (A. Fortis, J. G. Herder) i romantičarskih autora (P. Mérimée). Glavna je autorova namjera postignuta. Pjesme su ušle u narod i usmenim se putem prenosile iz naraštaja u naraštaj. U XIX. st. Razgovori su bili najobjavljivanija knjiga starije hrvatske književnosti. I Kačićeva kronika biblijske i svjetovne povijesti, Korabljica Pisma svetoga i svih vikova svita događaji poglavitih (1760), bila je vrlo popularna pa je do 1889. tiskana čak sedam puta. U prvome se njezinu dijelu govori o događajima od početka stvaranja svijeta do Isusova rođenja, a u drugome se iznosi povijest do autorova doba.

Okrenuto svjetovnim temama, oslonjeno na narodni govor, književno djelo A. Kačića Miošića postalo je, uz djelo F. Grabovca, inačicom hrvatskoga književnog prosvjetiteljstva.

Citiranje:

Kačić Miošić, Andrija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 2.12.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kacic-miosic-andrija>.