struka(e): geografija, opća | pravo | građevinarstvo
ilustracija
KANALI, kanal Amsterdam-Rajna
ilustracija
KANALI, Korintski kanal
ilustracija
KANALI, Panamski kanal
ilustracija
KANALI, Sueski kanal
ilustracija
KANALI, važniji kanali u Europi
ilustracija
KANALI, Welland

kanali (njem. Kanal < franc. canal < tal. canale < lat. canalis: cijev, žlijeb, tok, kanal, jarak, prema canna < grč. ϰάννα: trstika, srodno s asirski qanū), umjetni vodeni tokovi ili putovi, najčešće se grade u iskopu, ali i na nasipu, akveduktu, mostu, ili u tunelu; obično su trapeznoga, a katkad i pravokutnog, ovalnog i dr. poprečnoga presjeka, bez obloge ili s oblogom kojom se sprječava odnošenje materijala s dna i pokosa kanala. Razlikuju se neplovni i plovni kanali.

Neplovni kanali

Neplovni kanali rabe se u više djelatnosti: u kanalizaciji, gdje su zatvoreni i otvoreni kanali osnovni dio kanalizacijske mreže kojom se odvode otpadne vode; u industriji i energetici kanali služe za dovođenje vode u industrijska postrojenja i elektrane i odvođenje iz njih; u hidromelioraciji poljoprivrednih površina služe za njihovu zaštitu od tzv. vanjskih površinskih voda (obodni kanali), odvodnju te natapanje (→ melioracija tla); u zaštiti površina od poplava, osim obodnih, služe i oteretni kanali, kojima se dio vodnoga vala, tj. velike količine vode što nailazi niz vodotok, zahvaća u jednoj točki i odvodi nizvodno u isti vodotok ili u drugi vodotok.

Plovni kanali

Plovni kanali imaju važnu ulogu u pomorskom prometu i prometu unutarnjim vodama. Morski plovni kanali mogu biti spojni, koji povezuju dva mora i tako skraćuju pomorski put, penetracijski, koji brodovima omogućuju prilaz do luka u unutrašnjosti, te prilazni kanali, koji brodovima omogućuju pristup u luke okružene pličinama. Unutrašnji plovni kanali služe za plovidbu riječnih, jezerskih i kanalskih brodova. Spojni kanali vežu dvije rijeke ili jezera preko razvođa. Pobočni ili obilazni kanali pružaju se usporedno s rijekama koje se ne mogu kanalizirati ili uz jezera koja su dugo zaleđena (u kanalima se led prije otopi nego u jezerima). Širina i dubina plovnih kanala ovise o veličini brodova te o intenzitetu prometa. S jedne ili s obiju strana kanala nasipom može voditi staza kopitnica, s koje se tegle brodovi, nekada stočnom spregom, a danas lokomotivom, traktorom i sl. Za dizanje brodova iz nižeg dijela kanala u viši služe brodske prevodnice ili dizala. (→ prevodnica, brodska)

Značajniji plovni kanali

Morski su spojni kanali: Sueski (između Sredozemnoga i Crvenoga mora), Panamski (između Atlantskoga i Tihog oceana), Kielski (između Sjevernoga i Baltičkoga mora) i Korintski (između Jonskoga i Egejskoga mora). Najvažniji su penetracijski morski kanali: Saint Lawrence Seaway, Manchesterski kanal, Niuwe Waterweg (Rotterdam) i amsterdamski Sjevernomorski kanal (Noordzeekanaal). Najrazvijeniju kanalsku mrežu u Europi imaju Nizozemska (duljina plovnih kanala 3745 km, 1997), Francuska (4183 km), Belgija (880 km) i Njemačka (1729 km), a najdužu Rusija (16 917 km, 1991). Glavne su unutrašnje kanalske prometnice: Rotterdam–Berlin–Varšava; Rotterdam–Frankfurt na Majni; Bamberg–Kelheim na Dunavu (Majna–Dunav); Le Havre–Pariz; Lyon–Marseille; Strasbourg–Lyon–Marseille; Sankt Peterburg–Ladoga–Onega–Beloje ozero–Ribinsko jezero–Moskva–Volga (Volgo-baltički vodeni put, oko 1100 km); Kaspijsko jezero–donji tok Volge–kanal Volga–Don–Cimljansko jezero–Don–Azovsko more; Bijelo more–Onega (Bjelomorsko-baltički kanal). U Francuskoj je stari Canal du Midi između rijeke Garonne (Toulouse) i Sredozemne obale (Agde i Port-la-Nouvelle) zastario i manje je prometne važnosti, kao i sustav kanala Manchester–Birmingham–London u Velikoj Britaniji. – U Americi se glavnina kanala nalazi u SAD-u. Unutarnji su kanali za morske brodove u kanalskome sustavu St. Lawrence Seaway (Montréal–jezero Superior). Za zaštićenu plovidbu manjih morskih brodova duž američke obale sagrađeni su Atlantic Intracoastal Waterway, koji se pruža usporedno s obalom Atlantskog oceana od rta Cod do Key Westa, i Gulf Intracoastal Waterway, duž obale Meksičkoga zaljeva. Najvažniji su unutarnji kanali za riječne brodove: Erie Canal (jezero Erie–rijeka Hudson), Illinois–Michigan Canal (dio plovnoga puta jezero Michigan–Meksički zaljev), Tennessee–Tombigbee Waterway. U Africi, osim Sueskoga, nema značajnijih unutarnjih plovnih kanala. U Aziji je najveći Carski ili Veliki kanal, dug oko 1800 km, koji se pruža od Hangzhoua do Pekinga. Neki plovni kanali koji su izgubili važnost za prijevoz tereta koriste se u rekreacijske i turističke svrhe. Ostali kanali služe ponajprije za umjetno natapanje i melioraciju. U Australiji nema plovnih kanala.

Kanali su se gradili od davnina. Najstariji su sustavi kanala izgrađeni na području Egipta, Mezopotamije i Kine. U Egiptu je osim mreže kanala za natapanje postojao i plovni kanal između Nila i Crvenoga mora. Od kanala u Kini (grade se od III. st. pr. Kr.) najznačajniji je Carski kanal, koji se počeo graditi u VI. st. U Europi su prve kanale gradili Rimljani (Fossa Drusiana između Rajne i IJsela, I. st. pr. Kr.). Nakon pada Rima, kanali se počinju graditi od XII. st., a osobito u XV. st., pri ušćima Schelde, Rajne i Maasa (Belgija, Nizozemska). Najviše se kanala gradilo u XVII (Canal du Midi) i XVIII. st. (Worsley–Manchester–Liverpool), kada su za industriju bile potrebne velike količine ugljena. Zbog razvoja željezničke mreže gradnja kanala neko se vrijeme smanjivala. Poslije su se stari kanali proširivali i gradili novi (Majna–Dunav, završen 1992), jer je željeznički prijevoz skuplji od kanalskoga, odnosno riječnoga, te zbog skraćivanja pomorskoga puta (Kielski kanal, Panamski kanal).

Pravni režim plovnih kanala

Pravni režim plovnih kanala . Države slobodno grade kanale na svom području, ako im takva sloboda nije ograničena posebnim obvezama iz nekog međunarodnog ugovora. U načelu, kanali potpadaju pod isključivu vlast države kroz područje koje prolaze (npr. Korintski kanal), no za kanale važne za međunarodnu plovidbu, te za one u izgradnji kojih su sudjelovale i druge države, može biti određen poseban međunarodnopravni režim kojim je kanal otvoren za međunarodni promet brodovima svih zastava (npr. Sueski, Panamski i Kielski kanal).

Sueski kanal izgrađen je 1869. kroz područje Egipta koji je tada bio pod turskom vlašću. Kanal je izgradila međunarodna kompanija Društvo Sueskoga pomorskoga kanala (Compagnie Universelle du Canal Maritime de Suez), koja je upravljala Kanalom na temelju koncesije dane na 99 godina. No zbog velike prometne važnosti, pravni je status Kanala internacionaliziran Carigradskom konvencijom iz 1888., koja je i danas na snazi, a Egipat ju je, nakon neuspjelog pokušaja nacionalizacije Kanala 1956., priznao izjavom iz 1957. kao dio pozitivnoga međunarodnog prava. Konvencija jamči slobodnu plovidbu Kanalom trgovačkim i ratnim brodovima svih zastava, kako u miru tako i u ratu. Kanal je neutraliziran kao i njegove prilazne luke (Port Said i Suez), te je danas pod suverenošću Egipta. On je obvezan osiguravati plovidbu Kanalom u skladu s Konvencijom, pa je ovlašten i ubirati pristojbe za plovidbu, od kojih dio prihoda mora trošiti na održavanje i unaprjeđenje plovidbe Kanalom.

Panamski kanal, građen 1881–1914., spaja Atlantski i Tihi ocean. Njegov se pravni režim temeljio na dvostranim ugovorima između Sjedinjenih Američkih Država s jedne te Velike Britanije, Kolumbije i Paname s druge strane. Kanal je otvoren 1914. Panama je postupno, nizom ugovora, nastojala poboljšati svoj položaj, pa je 1977. sklopila dva ugovora sa SAD-om kojima je Panami priznata suverenost nad Kanalom, ali i zatraženo jamstvo neutralizacije Kanala i ulaza u Kanal, kako u miru tako i u ratu, za miroljubiv prolazak trgovačkih i ratnih brodova svih država, osim onih s kojima bi Panama ili SAD bili u ratu. Panama je stekla pravo na dio prihoda od taksi za prolaz kroz Kanal, dok je ostatak, kao i pravo upravljanja Kanalom i njegova održavanja ostalo SAD-u do 2000. godine. Nakon toga Kanal je posve prešao pod panamsku upravu.

Kielski kanal, građen 1887–95., koji povezuje Sjeverno i Baltičko more, do kraja I. svjetskog rata bio je unutrašnji plovni put Njemačke. Versailleskim je mirovnim sporazumom (1919) internacionaliziran, tj. otvoren trgovačkim i ratnim brodovima svih država s kojima je Njemačka bila u miru. Njemačka je 1936. jednostrano otkazala svoje obveze glede međunarodnog režima Kanala, a njegov je prijašnji status obnovljen nakon II. svjetskog rata.

Citiranje:

kanali. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 8.10.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kanali>.