kantor

kantor (lat. cantor: pjevač), u Katoličkoj crkvi općenito, pjevač liturgijske glazbe. Od sr. vijeka pretpjevač koji daje intonaciju pjevačkomu zboru i pjeva solističke dijelove, potom i voditelj crkvenog zbora te učitelj pjevanja. U njemačkoj Protestantskoj crkvi od XVI. st. kantor je u cijelosti odgovoran za glazbu pri bogoslužju i različitim svečanim prigodama kao dirigent zbora, orguljaš, skladatelj crkvenih skladbi (motet, kantata) i učitelj glazbe pri crkvenoj školi (npr. J. S. Bach u crkvi sv. Tome u Leipzigu). U židovskom bogoslužju kantor je pjevač molitava u sinagogi (hebr. hazan).