karnevalesknost (prema franc. carnavalesque: karnevalski, poput karnevala), pojam koji je u književnu teoriju uveo ruski teoretičar M. M. Bahtin knjigom Stvaralaštvo Françoisa Rabelaisa i pučka kultura srednjega vijeka (dovršenom 1935., a objavljenom tek 1965). Rabelaisovo se djelo otkriva kao vrhunac karnevalskog osjećaja svijeta u kojem se subverzivno brišu granice između visokog i niskog, ozbiljnog i smiješnog, umjetnosti i života, povučene u službenoj ozbiljnoj kulturi. Potonja se usmjerava na suhoparni duh, a karnevalska kultura promiče tzv. groteskno tijelo koje prerasta svoje razmjere da bi se, oslobođeno straha, spojilo s društvom i kozmosom. Bahtin je u tako oštro suprotstavljenim, previše pojednostavnjenim modelima kulture bio sklon prepoznati povijesne konstante. Tako se revolucionarni naboj karnevalesknosti za njega npr. vraća u polifonijskome romanu F. M. Dostojevskoga.
