kartanje, društvena igra igraćim kartama za zabavu ili hazard (→ igra na sreću). Kartanje je postalo vrlo omiljeno unatoč povremenim protivljenjima crkve i vladara, pa i zakonskim zabranama u pojedinim zemljama. Za mnoge je kartaške igre točno određen broj igrača (najčešće 3 ili 4), a u većini igara karte su skrivene, tj. igrač, osim svojih karata, ostale karte ne vidi sve do onoga trenutka kada se jedna ili više karata izlažu na stol u skladu s pravilima igre.
Sve se kartaške igre u pravilu osnivaju na jednom od dvaju načela: na vrijednosti ili jakosti pojedine karte ili pak na kombinaciji više karata. Prema prvom načelu cilj je igre skupiti što više bodova ili tzv. štihova. Štih se sastoji od po jedne karte od svakog igrača, a odnosi ga najjača od karata u pojedinoj boji ili karta koja pripada tzv. adutu (boji koja ima prednost pred ostalim bojama). Primjeri su takvih igara belot, preferans te bridž, koji se smatra najsloženijom i najsavršenijom kartaškom igrom i u kojoj se održavaju turniri te europska i svjetska prvenstva. Za razliku od igre na štihove, cilj igre može biti i sastavljanje kombinacije od niza karata složenih prema utvrđenom redu. Primjer je društvene igre te vrste kanasta, a u hazardnom smislu poker. Poznate su i kartaške igre samo za jednu osobu. Igra obično počinje postavljanjem početnoga niza karata, na koji se zatim nastoje složiti i ostale karte prema određenom redoslijedu i pravilima. Takve igre imaju samo zabavni značaj, a među najomiljenijima je pasijans.
