struka(e):

kinetička umjetnost, smjer u suvremenoj likovnoj umjetnosti koji se temelji na mehaničkome, svjetlosnom i elektromagnetskom gibanju umjetničkih objekata ili pak na prividu njihova gibanja (→ mobili; op-art). Pioniri kinetičke umjetnosti (A. Rodčenko, N. Gabo, M. Duchamp, L. Moholy-Nagy i A. Calder) oslanjali su se na futurizam (os. njegov dinamizam), konstruktivizam (apstraktne stereometrijske elemente) i ludičnost dadaizma. Istraživanja i eksperimenti vezani uz pokretnu skulpturu – mobile, lumino-kinetičke objekte i vizualna istraživanja javljaju se u umjetničkim skupinama (N u Padovi, T u Milanu, Zero u Düsseldorfu, Nove tendencije u Zagrebu) tek nakon 1950-ih. Glavni su predstavnici kipari i drugi likovni umjetnici: B. Munari, J. R. Soto, N. Schöffer, J. Tinguely, J. Le Park, N. J. Paik, a u Hrvatskoj A. Srnec, V. Richter, M. Šutej.

Citiranje:

kinetička umjetnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 25.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kineticka-umjetnost>.