Kirgistan (kirgiski Kyrgyzstan/Кыpгызстaн, Kyrgyz Respublikasy/Кыргыз Республикасы), država u jugoistočnom dijelu središnje Azije; obuhvaća 199 949 km². Na sjeveru i sjeverozapadu graniči s Kazahstanom (1051 km), na jugozapadu s Uzbekistanom (1099 km), na jugu s Tadžikistanom (870 km), a na jugoistoku s Kinom (858 km).
Prirodna obilježja
Kirgistan je planinska zemlja; čak je 94% površine iznad 1000 m, a 41% iznad 3000 m (prosječna je visina 2750 m). Cijelim područjem pružaju se planinski lanci Tien Shana (kirgiski Tengir-Too), kojega se vrhunci na istoku, na granici s Kinom, izdižu do 7439 m (Vrh pobjede; kirgiski Žengiš čokusu). Odande se planinski lanci Tien Shana račvaju prema zapadu i jugozapadu, stvarajući paralelne lance duge oko 400 km. Najviši su Kakšaal-Too na jugoistoku, Talas i Kirgiz (Kyrgyz) na sjeveru i sjeverozapadu te Kungej Alatau (Kyngöj Ala-Too) na sjeveroistoku; na jugozapadu Tien Shan prelazi u visokoplaninske lance Pamira – Trans-Alaj ili Čong-Alaj (Lenjinov vrh, kirgiski Lenin čokusu, 7134 m, na granici s Tadžikistanom, drugi je po visini u Kirgistanu) i Turkestan (Tyrkstan). Lanci su međusobno odvojeni širokim riječnim dolinama i kotlinama (doline rijeka Ču i Talas, Ferganska dolina), od kojih su neke ispunjene slanim jezerima bez otjecanja (Isik-Kulj). Kirgistan se nalazi u području čestih i jakih potresa.
Klima je kontinentalna, s velikim razlikama u temperaturi. U nizinama srednja temperatura u siječnju iznosi –4 do –6 °C, a u srpnju 16 do 24 °C; u gorju je srednja temperatura u siječnju između –14 i –20 °C, a u srpnju 8 do 12 °C. Godišnja količina oborina razmjerno je malena; u sjevernim i zapadnim dijelovima iznosi 600 do 1000 mm, u središnjim kotlinama i dolinama 180 do 300 mm, a u zavali jezera Isik-Kulj 100 mm. Najviše oborina padne početkom ljeta.
Najdulja je rijeka Narin (Naryn; 535 km), a ostale su Ču (Čuj; 221 km), Čatkal, Talas i dr. Oko 75% rijeka otječe prema susjednim državama; najviše ih pripada porječju Sir-Darje (Narin i dr.). Mnoge rijeke koriste se za natapanje (Ču, Talas, Narin i dr.). Od približno 2000 jezera u Kirgistanu, najveća su Isik-Kulj (Ysyk-Köl; 6236 km²) i Son-Kulj (Song-Köl; 275 km²). Jezera su uglavnom tektonskoga podrijetla; čak 84% jezera nalazi se na visini od 3000 do 4000 m. Više od 8000 ledenjaka prekrivaju 8169 km² ili 4,2% površine. Većina ledenjaka nalazi se na krajnjem istoku zemlje.
U području do 1500 mm prevladava pustinjska, polupustinjska i stepska vegetacija. Na visinama između 1500 i 4000 m prevladava suha planinska stepa, koja prelazi u subalpske i alpske pašnjake. Šume prekrivaju oko 3,2% površine.
Stanovništvo
Prema popisu iz 2009. god. u Kirgistanu živi 5 362 793 st., a prema procjeni za 2014. god. 5 776 570 st. Od 1926. broj stanovnika povećao se za 4,4 milijuna ili 5,4 puta. Prosječna je gustoća naseljenosti 28,9 st./km². Više od 80% stanovništva živi u međuplaninskim kotlinama i riječnim dolinama te u planinskome podnožju. Najgušće je naseljen industrijski kraj doline rijeke Ču i područja Oša i Žalal-Abada. U Kirgistanu živi više od 90 naroda; najbrojniji su Kirgizi (71,0% 2009., naprama 52,4% 20 godina ranije), Uzbeci (14,3%), Rusi (7,8%, 2009., a 21,5% prije raspada SSSR-a, 1989), Dungani (1,1%), Ujguri (0,9%), Tadžici (0,9%) i dr. Službeni su jezici kirgiski i ruski. Stanovnici su pretežito muslimani suniti (70% stanovništva, 1997), a ima i pravoslavaca (6%) i dr. Broj stanovnika postupno se povećava; 1926. na području Kirgistana živjelo je 993 000 st., 1959. god. 2 066 000 st., 1989. god. 4 258 000 st., a 1999. god. 4 823 000 st. U razdoblju 2008–12. porast broja stanovnika iznosio je prosječno 1,34% ili 13,4‰ godišnje (2,2% u razdoblju 1979–89), što je rezultat visokoga prirodnog priraštaja (19,4‰, 2008–12) i iseljivanja, koje je bilo najjače početkom 1990-ih (uzrokovano raspadom Sovjetskog Saveza). Nakon 1993., kada je razlika između iseljenih i useljenih stanovnika iznosila čak 120 600, iseljivanje se smanjuje (razlika je 2008–12. iznosila 33 000 st. prosječno godišnje). Najviše se iselilo Rusa (2009. bilo je 496 975 Rusa manje nego 1989) i Ukrajinaca (86 733). Prirodni priraštaj iznosi 21,1‰ (2012; 13,2‰ u 2001), natalitet 27,6‰, mortalitet 6,5‰, a smrtnost dojenčadi 20,0‰ (2012). Iako polako stari, stanovništvo je još uvijek mlado; u dobi je do 14 godina 30,8% stanovništva (35,9%, 2001), od 15 do 64 godine 64,9%, a starije je od 65 godina 4,3% stanovništva (2013). Očekivano trajanje života za žene rođene 2012. iznosi 74,1 godinu, a za muškarce 66,1 godinu. Ekonomski je aktivno 2 496 800 st., od čega je 8,4% nezaposleno (2012). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 30,1% zaposlenog stanovništva, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 19,5%, a u uslužnim djelatnostima 50,4% (2012). Glavni je i najveći grad Biškek (prije Frunze; 890 600 st., 2013). Ostali su veći gradovi Oš (234 300 st., 2013), Žalal-Abad (Džalal-Abad, Jalal-Abad; 89 004 st., 2009), Karakol (prije Prževaljsk; 63 377 st.) i Tokmok (ruski Tokmak; 53 231 st.). U gradovima živi 33,6% stanovništva (2012; 38,2% u 1989).
Gospodarstvo
Ekonomskim reformama nakon neovisnosti (1991) gospodarstvo se liberalizira, državna poduzeća i banke su privatizirani (znatnim dijelom prodani ulagačima iz Europske unije, SAD-a i Kine), te je potkraj 1998. Kirgistan primljen u Svjetsku trgovinsku organizaciju. U početnome tranzicijskom razdoblju BDP je smanjen s 2,6 milijarda USD (1990) na 1,2 milijarde USD (1999); potom je slijedio postupni rast te je BDP uvećan na 7,7 milijarda USD (2017), odnosno na 8,2 milijarde USD (2018). Udjel siromašnoga stanovništva smanjen je s 39,9% (2006) na 22,4% (2018). Stopa nezaposlenosti je 6,3% (2019). Godine 2019. ostvaren je BDP u vrijednosti od 8,4 milijarde USD; BDP po stanovniku je oko 1300 USD. U sastavu BDP-a (2017) vodeći je uslužni sektor (54,2%), a slijede industrijski (31,2%) i poljoprivredni (14,6%). U poljoprivrednoj su ponudi pamuk, krumpir, grožđe, duhan, orah i dr., znatan je uzgoj ovaca i goveda. Uz rudarstvo i metalnu industriju (zlato, živa, bakar, uranijeve rude) razvijenije su tekstilna, prehrambena i građevinska industrija. Godine 2018. vrijednost izvoza bila je oko 2,7 milijarda USD, a uvoza 8,6 milijarda USD. Približno polovicu izvoza čini zlato, a ostalo su razne rude i minerali, pamuk, vuna, odjeća, meso i dr. Uvozi najviše naftne derivate i plin, kemikalije, vozila, strojeve i opremu, obuću, prehrambene proizvode i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Velika Britanija (49,2%), Rusija (14,4%), Kazahstan (13,2%), Uzbekistan (5,3%) i Turska (3,8%). Najviše uvozi iz Kine (52,5%), Rusije (19,4%), Kazahstana (7,8%), Turske (4,3%) i Uzbekistana (2,9%). Gospodarski su važne doznake zaposlenih u inozemstvu (uglavnom u Rusiji i Kazahstanu); najveće su bile 2018. kada su iznosile 2,6 milijarda USD (2019. su 2,4 milijarde USD). Veličina je javnoga duga 54% BDP-a (2019).
Promet
Zbog planinskog reljefa prometna je mreža slabo razvijena. Kirgistan ima 34 000 km cesta (2007) i 417 km željezničkih pruga (2011). Na sjeveru zemlje željeznička pruga iz Kazahstana (Taraz) prolazi kroz Biškek do Balykčyja (prije Ribače i Isik-Kulj) na jezeru Isik-Kulj. Gradovi na rubu Ferganske doline povezani su sa željezničkom mrežom Uzbekistana. Te dvije pruge (sjeverna i južna) nisu međusobno povezane. Glavne su cestovne prometnice istočnopamirski krak, Biškek–Oš i cesta koja ide od Biškeka oko jezera Isik-Kulj i nastavlja se za Almaty (Kazahstan). Međunarodne su zračne luke u Biškeku (Manas) i Ošu. Plovidba se odvija jezerom Isik-Kulj i nekim rijekama. Duljina unutarnjih plovnih putova iznosi 466 km.
Novac
Novčana je jedinica som (C, KGS); 1 som = 100 tyiyna.
Povijest
Sredinom I. tisućljeća pr. Kr. u Kirgistanu su živjela iranska nomadska plemena Saka, a od III. st. pr. Kr. plemena Usuna, možda turkijskog podrijetla. Pradomovina Kirgiza bila je na području gornjega Jeniseja, gdje su živjeli već u II. st. pr. Kr. pod svojim kanovima ili kaganima. Od VI. st. na područje Kirgistana doseljavaju se turkijska plemena, koja oko 550. utemeljuju Turski (Turkijski) Kaganat, koji se 603. podijelio na istočni i zapadni dio. Zapadnoturkijski Kaganat bio je od polovice VII. st. podložan Kinezima, koje su početkom VIII. st. porazili Turgeši. Područjem su polovicom VIII. st. zavladali Ujguri (Ujgurski Kaganat), potom je pod vlašću država Karahanida (kada se proširio islam) i Kara-Kitajaca, a od početka XIII. st. Mongola. U XVI. st. dovršeno je stvaranje kirgiskoga naroda iz turkijskih i mongolskih plemena. Tijekom XVI. i XVII. st. bili su u vojno-političkom savezu sa srodnim Kazasima. U XVIII. st. Kirgizi su priznavali vlast Džungarsko-Ojratskoga Kanata, a od 1758. Kine, kada dolazi do sukoba s Kazasima oko teritorija. Nakon dugih borba, u prvoj četvrtini XIX. st. podjarmili su ih kanovi Kokanda. U borbi protiv njih, Kirgizi su od kraja XVIII. st. povremeno tražili rusku pomoć, pa su, nakon likvidacije Kokandskoga Kanata 1876., ti dijelovi Kirgistana bili pripojeni Rusiji. Do 1917. bili su u sastavu Turkestanskoga generalnoga gubernatorstva. Godine 1916. Kirgistan je bio zahvaćen velikim proturuskim ustankom koji je buknuo u srednjoj Aziji. Nakon pobjede Listopadske revolucije grad Biškek (s većim brojem radnika) postao je središte revolucionarnih zbivanja u srednjoj Aziji. Sredinom 1918. proglašena je u Kirgistanu sovjetska vlast, ali su borbe protiv nje trajale sve do 1920. Godine 1924. bila je osnovana Karakirgiska Autonomna Oblast, preimenovana 1925. u Kirgisku Autonomnu Oblast, a 1926. u Kirgisku Autonomnu Sovjetsku Socijalističku Republiku u sastavu Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike. Godine 1936. postala je Kirgiska Sovjetska Socijalistička Republika.
U sovjetskom razdoblju nakon II. svjetskog rata, Kirgistan je bio naseljavan stanovništvom ruskoga podrijetla (1979. u ukupnom stanovništvu bilo je oko 48% Kirgiza, 26% Rusa, 12% Uzbeka te po 3% Ukrajinaca i Nijemaca). Tijekom raspada Sovjetskoga Saveza, u lipnju 1990. izbili su sukobi između Kirgiza i Uzbeka (u području grada Oša), s više od 200 poginulih. Razdoblje jednostranačke komunističke vlasti okončano je u listopadu 1990. kada je parlament za predsjednika izabrao Askara Akajeva. Kirgistan se proglasio suverenim u prosincu 1990., a neovisnim 31. VIII. 1991. Akajev je izabran bez protukandidata na izravnim izborima u listopadu 1991., a ponovno je biran velikim većinama 1995. i 2000. te je, proširivši 1996. predsjedničke ovlasti, uspostavio autoritarni režim. S Rusijom i ostalim bivšim sovjetskim republikama Kirgistan je nastavio suradnju kroz Zajednicu Neovisnih Država (ZND), kojoj je pristupio 21. XII. 1991. U prvim godinama neovisnosti iz Kirgistana se dijelom iselilo slavensko stanovništvo (Rusi, Ukrajinci) te dio njemačke manjine, tj. povoloških Nijemaca koji su 1941. bili protjerani u Kirgistan (područja naseljena Nijemcima dobila su lokalnu i kulturnu samoupravu početkom 1992). Tijekom 1990-ih političku stabilnost opterećivale su povremene napetosti između Uzbeka i Kirgiza te spor oko dijelova granice s Uzbekistanom i Tadžikistanom. Sporazum o kolektivnoj sigurnosti potpisan je 1992. s Rusijom, Armenijom, Kazahstanom i Tadžikistanom. U travnju i svibnju 1994. Kirgistan je s Kazahstanom i Uzbekistanom ugovorio zajedničko ekonomsko područje i sigurnosnu suradnju, u lipnju je pristupio NATO-vom programu Partnerstvo za mir, a u srpnju s Rusijom ugovorio vojnu suradnju (ruske snage angažirane su u nadzoru kirgistanskih granica). Sporazum o postupnoj ekonomskoj integraciji s Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom potpisan je u ožujku 1996., a sporazum o pograničnoj sigurnosti s Kinom u travnju iste godine. Tijekom 1999–2001. dolazilo je do povremenih napetosti u odnosima s Kazahstanom i Uzbekistanom zbog problema u opskrbi ugljenom, plinom i vodom (optuživali su Kirgistan zbog smanjivanja dotoka vode), dočim su 1999. i 2000. više mjeseci trajali sukobi kirgistanskih snaga i gerilaca Islamskoga pokreta Uzbekistana, koji su se iz Tadžikistana preko teritorija Kirgistana prebacivali u uzbekistansku Fergansku dolinu. Od kraja 2001. Kirgistan logistički podržava vojnu intervenciju SAD-a i saveznika u Afganistanu preko zrakoplovne baze Manas, a 2003. Rusiji je ugovorio uporabu vojne zrakoplovne baze Kant. U nemirima koji su izbili u ožujku 2005., pošto je oporba optužila vladu za manipulacije tijekom parlamentarnih izbora, Akajev je srušen s vlasti. Parlament je potom za privremenog predsjednika imenovao Kurmanbeka Bakijeva (Bakiev; premijer 2000–02) koji je potom izabran na neposrednim izborima u srpnju iste godine te je reizabran 2009. uz oporbene prosvjede. Učvrstio je savezništvo s Rusijom, ali nije proveo obećanu demokratizaciju te je srušen s vlasti u prosvjedima u travnju 2010., kada je uspostavljena prijelazna vlada, s Rozom Otunbajevom (Otunbaeva) kao privremenom predsjednicom republike (prvom ženom na tom položaju). U etničkim sukobima iste godine bilo je oko 2000 ubijenih (uglavnom Uzbeka; izbjeglo ih je više od 100 000). Nakon pobjede na predsjedničkim izborima u listopadu 2011. predsjednik je bio Almazbek Atambajev (Atambaev) koji unapređuje odnose s Turskom, s Rusijom 2012. produljuje zakup vojne baze Kant (na 15 godina), dok je ugovor o uporabi baze Manas za potrebe SAD-a okončan 2014. Na predsjedničkim izborima u listopadu 2017. pobijedio je bivši premijer (2016–17) Sooronbaj Žeenbekov (Džeenbekov). Političku nestabilnost i sukobe izaziva zatvaranje A. Atambajeva u kolovozu 2019 (u lipnju 2020. osuđen je zbog korupcije). Novi nemiri i sukobi slijedili su nakon parlamentarnih izbora održanih početkom listopada 2020., kada su prorežimske stranke proglasile pobjedu, a oporba prosvjeduje i traži ponavljanje izbora (Atambajeva su njegove pristaše oslobodili iz zatvora). Pošto je odbio prihvatiti prijedlog parlamenta da za premijera imenuje jednog od oporbenih vođa Sadyra Žaparova (Džaparov), Žeenbekov je pod pritiskom prosvjeda podnio ostavku, a Žaparova je parlament potvrdio kao privremenoga predsjednika republike. Pošto je velikom većinom pobijedio na predsjedničkim izborima u siječnju 2021 (na referendumima iste godine prihvaćeni su predsjednički sustav vlasti i novi ustav), Žaparov postupno uspostavlja autoritarni režim, a na parlamentarnim izborima potkraj 2021. i 2025. stranke i nezavisni kandidati koji podržavaju Žaparovljevu politiku osvajaju gotovo sva zastupnička mjesta.
Politički sustav
Prema Ustavu od 11. IV. 2021., Kirgistan je unitarna republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednika republike biraju građani izravno za mandat od 5 godina, a uzastopno može biti biran najviše dvaput. Predsjednik republike ima široke izvršne ovlasti, određuje unutarnju i vanjsku politiku, imenuje članove vlade (uz suglasnost parlamenta), raspisuje parlamentarne izbore, ima pravo vratiti zakone parlamentu na ponovno razmatranje. Zakonodavnu vlast obavlja jednodomno Vrhovno vijeće (Žogorku Kengeš) s 90 zastupnika koje izravno biraju građani za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako za sve građane s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast vrše Vrhovni sud, kao najviši, i lokalni sudovi te Ustavni sud koji daje službeno tumačenje ustava. Suce Vrhovnog i ustavnog suda bira parlament na prijedlog predsjednika republike, a ostale suce imenuje predsjednik. Država je upravno podijeljena na 7 oblasti i 2 grada (Biškek i Oš). Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 31. kolovoza (1991).
Političke stranke
Socijaldemokratska stranka Kirgistana (ruski Social-demokratičeskaja partija Kyrgyzstana – akronim SDPK, kirgiski Kyrgyzstan social-demokratijalyk partijasy), osnovana 1993., stranka je lijevoga centra. Na izborima 2007. i 2010. druga je po broju zastupnika, a 2015. osvaja relativnu zastupničku većinu. Iz stranačkih redova predsjednici republike bili su Almazbek Atambajev (Atambaev) 2011–17. i Sooronbaj Žeenbekov 2017–20., a njihov sukob vodio je unutarstranačkim podjelama (2019–20). Na izborima 2021. osvojila je jedno zastupničko mjesto, a 2025. nije joj omogućeno sudjelovanje. Domoljubna stranka (kirgiski Mekenčil partijasy), osnovana 2010., stranka je desnice. Njezin osnivač Sadyr Žaparov je od 2021. predsjednik republike te od tada stranka sudjeluje u vladi. Nije sudjelovala na parlamentarnim izborima 2021. i 2025., ali više neovisnih zastupnika osniva njezinu parlamentarnu skupinu koja je od 2025. prva po brojnosti u parlamentu. Solidarnost (kirgiski Yntymak), osnovana 2012., konzervativna je stranka, podupire S. Žaparova. Na izborima 2021. bila je treća po broju zastupnika, a 2025. osvojila je tri zastupnička mjesta (od 90). Domovina Kirgistan (kirgiski Ata-Žurt Kyrgyzstan), osnovana 2021., stranka je desnice. Na izborima 2021. bila je prva po broju zastupničkih mjesta te podupire predsjednika Žaparova, a na izborima 2025. ne sudjeluje, ali više neovisnih zastupnika osniva njezinu parlamentarnu skupinu koja postaje druga po brojnosti u parlamentu.
