Kluge [klu:'gə], Alexander, njemački filmski redatelj, scenarist i književnik (Halberstadt, 14. II. 1932 – München, 25. III. 2026). Studirao je pravo, povijest i crkvenu glazbu u Marburgu i Frankfurtu na Majni gdje je, stekavši doktorat prava 1956., radio u Institutu za društvena istraživanja te se na nagovor Th. W. Adorna počeo baviti filmom (kao asistent režije Fritzu Langu 1959). Režira od 1961. Glavni je autor Oberhausenskoga manifesta (1962), kojim se 26 njemačkih filmskih stvaralaca novoga naraštaja zauzelo za korjenite promjene u njemačkoj kinematografiji, a na temelju kojega je, nakon što su uvedene javne potpore za debitantske filmove, nastao tzv. mladi njemački film, odnosno novi njemački (autorski) film, te Kluge potom, pod utjecajem francuskoga novog vala (napose Jean-Luca Godarda), ali i koristeći postupak očuđenja iz kazališne teorije Bertolta Brechta, režira jedno od najuspjelijih djela prve etape toga pokreta, igrani film Oproštaj od jučerašnjice (Abschied von Gestern, 1966., Srebrni lav na festivalu u Veneciji), u kojem kroz sudbinu židovske djevojke djelomice dokumentarističkim pristupom pruža panoramu problema suvremene SR Njemačke. Slične je poetike i film Artisti u cirkuskom šatoru – zbunjeni (Die Artisten in Zirkuskuppel – ratlos, 1968), nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji. Kasnijim filmovima, izuzev korežije omnibus-filma Njemačka ujesen (Deutschland im Herbst, 1977), ne privlači više pažnju šire javnosti. Od 1987. producira i režira za njemačke komercijalne TV kanale velik broj programa iz kulture, znanosti i umjetnosti u raznim formatima (često TV intervjua), zamjetnih zbog uporabe retorike političkog filma (natpisi, grafički elementi, naracija, montažni postupci). Njegove brojne fikcijske knjige (više od 50, npr. Nove pripovijesti – Neue Geschichten, 1979; Moć osjećaja – Die Macht der Gefühle, 1985; Kronika osjećaja – Chronik der Gefühle, 2001) obilježene su kombinacijom kratke proze, introspektivne i autobiografske naracije te dokumentarne, nefikcijske građe (poput novinskih isječaka i fotografija). Plodan autor kratkih priča od kojih je 500 probrao u knjizi Praznina koju ostavlja vrag: u kontekstu novog stoljeća (Die Lücke, die der Teufel lässt. Im Umfeld des neuen Jahrhunderts, 2003), za književni je rad dobio više nagrada, npr. Nagradu »Georg Büchner« za životno djelo (2003). Zamijećene su mu i socijalnokritičke knjige Javna sfera i iskustvo: prema analizi buržoaske i proleterske javne sfere (Öffentlichkeit und Erfahrung. Zur Organisationsanalyse von bürgerlicher und proletarischer Öffentlichkeit, 1972) i Povijest i svojeglavost (Geschichte und Eigensinn, 1981), obje napisane s Oskarom Negtom i oslonjene o filozofiju Jürgena Habermasa. Ostali važniji filmovi: Napad sadašnjice na ostatak vremena (Der Angriff der Gegenwart auf die übrige Zeit, 1985), Novosti iz ideološke antike: Marx – Ejzenštejn – Kapital (Nachrichten aus der ideologischen Antike: Marx – Eisenstein – Das Kapital, 2008).
