Knežević, Vinko, hrvatski podmaršal u habsburškoj vojsci (Gračac, 30. XI. 1755 – Sveta Jelena, danas Šenkovec kraj Čakovca, 11. III. 1832). Najmlađi sin generala M. Kneževića. God. 1772. pristupio Kraljevskoj ugarskoj tjelesnoj gardi, 1775. postao potporučnikom 56. pješačke pukovnije. U austro-turskom ratu (1788–91) proslavio se kao bojnik dragovoljaca F. Vukasovića, potom kao njihov zapovjednik pa je ista postrojba nešto poslije nazvana Kneževićevim husarima. God. 1797. bio je promaknut u čin pukovnika, a 1801. Marija Terezija odlikovala ga je Viteškim križem i promaknula u general bojnika. God. 1808. bio je imenovan carskim potkapetanom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Sljedeće godine kao podmaršal sudjelovao je u opsadi Zadra, tada u francuskoj vlasti. Premda je 1812. bio umirovljen, iste je godine reaktiviran pa je sudjelovao u oslobađanju prekosavskih teritorija od Francuza. God. 1815. bio je imenovan vojnim upraviteljem Venecije, a nedugo potom, oprostivši se od vojne službe, povukao se na obiteljsko imanje Sveta Jelena kraj Čakovca.
