Koffka (njem. izgovor [kɔ'fka], amer. engl. [kɔ'fkə]), Kurt, njemačko-američki psiholog (Berlin, 18. III. 1886 – Northampton, Massachusetts, 22. XI. 1941). Doktorirao je psihologiju 1908. na Sveučilištu u Berlinu kod Carla Stumpfa. U Würzburgu je bio asistent Oswalda Külpea 1909–10., potom je radio u Psihologijskom institutu u Frankfurtu, gdje je započeo suradnju s Maxom Wertheimerom i Wolfgangom Köhlerom, od 1911. predavao je na Sveučilištu u Giessenu, od 1924. živio je u SAD-u i bio profesor na Smith College u Northamptonu (Massachusetts) od 1927. Na osnovi zajedničkih istraživanja Wertheimer, Köhler i Koffka zaključili su da ljudi percipiraju cjelinu, a ne zbroj elemenata i svojim su cjelovitim pristupom, prema kojem značenje dolazi iz cjeline, utemeljili jedan od najznačajnijih smjerova u psihologiji – geštalt-psihologiju. Taj je smjer Koffka u SAD-u promicao radom »Percepcija: uvod u geštalt-teoriju« (»Perception: An Introduction to the Gestalt-Theorie«, 1922) u časopisu Psychological Bulletin. Bavio se osobito primjenom geštalt-principa u razvojnoj psihologiji, a učenje je opisao kao perceptivnu organizaciju. Glavna djela: O analizi predodžaba i njihovih zakonitosti (Zur Analyse der Vorstellungen und ihrer Gesetze, 1912), Osnove psihičkog razvoja (Die Grundlagen der psychischen Entwicklung, 1921), Načela geštalt-psihologije (The Principles of Gestalt Psychology, 1935).
