Kohlberg [kọu'lbəɹg], Lawrence, američki socijalni psiholog (Bronxville, New York, 25. X. 1927 – Winthrop, Massachusetts, 17. I. 1987). Nakon II. svjetskog rata zbog suradnje s paravojnom cionističkom organizacijom Haganom interniran je na Cipru 1947. Pobjegavši, 1948. boravio je u Palestini tijekom stvaranja države Izrael. Na Čikaškom sveučilištu doktorirao je psihologiju 1958. Radio je na Sveučilištu Yale 1958–61., Čikaškom sveučilištu 1962–67. te od 1968. do kraja života na Sveučilištu Harvard kao redoviti profesor socijalne psihologije i psihologije obrazovanja. Tijekom studija bavio se filozofskim temama i pojmom pravde, a pod utjecajem istraživanja Jeana Piageta o moralnim dilema u djece posvetio se tom području te je u svojoj doktorskoj tezi izložio teoriju moralnoga razvoja temeljenu na pretpostavci pravednosti i jednakosti. Po njemu moralno rezoniranje obuhvaća šest stupnjeva odnosno faza (po dvije pretkonvencionalne, konvencionalne i poslijekonvencionalne faze), svaka viša faza razvoja označava i veću sposobnost pojedinca u donošenju odluka i suočavanju sa složenim problemima, a posljednju fazu rijetko tko doseže. U pretkonvencionalnim fazama ponašanje je motivirano posljedicom – izbjegavanjem kazne odnosno nagrađivanjem, u fazama važnost se pridaje društvenim pravilima, prihvaćanju okoline i izbjegavanju osude, a u poslijekonvencionalnim fazama moralnost se temelji na apstraktnim principima i vrijednostima, ponašanje je motivirano načelima važnima za opću dobrobit i osobnim etičkim načelima kojima se podržavaju pravda, ravnopravnost i dostojanstvo. Njegova je teorija moralnog rezoniranja osim za razvojnu i socijalnu psihologiju značajna i za područje pedagogije i obrazovni sustav. Objavio je dvije knjige Eseja o moralnom razvoju (Essays on Moral Development, 1981–84).
