koloratura

koloratura (tal. coloratura, prema lat. colorare: bojiti), u glazbi, ukrašavanje vokalne melodijske linije raznovrsnim ukrasima i figurama, koji se najčešće izvode na jednome slogu riječi iz teksta skladbe. Koloratura može biti pjevačeva vlastita improvizacija ili ukomponirana u djelo i notirana. Svojstvena je talijanskom pjevačkomu stilu belkanta od prve pojave u ranobaroknoj monodiji, preko barokne operne arije, kada je posebice u nastupima kastrata razvijena do virtuoziteta, pa do opera G. Rossinija, G. Donizettija i G. Verdija u XIX. st. – Koloraturni sopran najviši je ženski glas (opsega do g³) koji posjeduje izvanrednu vještinu u izvođenju briljantnih koloraturnih ukrasa.