komision (njem. Kommission < lat. commissio, od committere: povjeriti), ugovor kojim se jedna osoba (komisionar) obvezuje drugoj (komitentu) da će za naknadu (proviziju) u svoje ime, ali za račun komitenta, obaviti jedan ili više poslova (npr. kupiti ili prodati robu, sklopiti ugovor o prijevozu, sklopiti ugovor o osiguranju). U komisionom poslu postoje dva ugovorna odnosa, jedan između komisionara i komitenta, a drugi između komisionara i trećega, pa komitent i nije u izravnom pravnom odnosu s trećim. Komisionar ima pravo na proviziju i onda kada ona nije ugovorena te na naknadu troškova, a radi osiguranja svojih tražbina ima pravo zaloga na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu. Komisionar mora postupati kao dobar i savjestan trgovac pa je u pravilu obvezan slijediti naloge komitenta, o obavljenom poslu mora položiti račun komitentu, predati mu sve što je primio te na nj prenijeti tražbine i ostala prava prema trećemu. Samo ako je to posebno ugovoreno, komisionar odgovara komitentu da će treći ispuniti svoje obveze, pa tada ima pravo na posebnu proviziju. Komision je posebna vrsta ugovora o nalogu, no komisionar uvijek nastupa u svoje ime i za naknadu, dok kod ugovora o nalogu to ne mora biti slučaj. Komision je sličan i nekim drugim ugovorima (trgovačkom zastupanju, posredovanju, ugovoru o djelu). Kao i trg. zastupnik, i komisionar sklapa ugovore za račun komitenta (nalogodavca), ali komisionar to čini u svoje ime, a zastupnik u ime nalogodavca. Za razliku od posredovanja, komisionar sklapa poslove s trećima, a posrednik svojega komitenta samo dovodi u vezu s trećima. Od ugovora o djelu uz naknadu, komision se razlikuje po tome što komisionar ne poduzima samo stvarne, nego (pa i pretežno) pravne radnje za komitenta.
