Konya [kɔ'n·ja] (antički Ikonij), glavni grad istoimene pokrajine u južnoj Turskoj; 1 365 287 st. (procjena 2022). Leži na jugozapadnom rubu anatolske visoravni, na 1027 m nadmorske visine, 270 km južno od Ankare. Više sveučilišta (najstarije Selçuk osnovano je 1975), muzeji (arheološki, etnografski, umjetnosti od kamena i drveta). Sačuvani su istaknuti spomenici seldžučke arhitekture: mauzolej perzijskoga pjesnika i mistika Rumija s muzejom (1927; rukopisi), džamija Iplikçi (1162), džamija sultana Alaeddina (1220), medrese (Karatay, İnce Minareli, Sırçalı) iz sredine i druge polovice XIII. st., utvrda (XIII. st.). Iz osmanskoga doba ističe se džamija Selimiye (1574). Industrijska preradba poljoprivrednih proizvoda; proizvodnja automobilskih dijelova, tvornice tekstila, kože, cementa, papira, metalna industrija. Proizvodnja ćilima. Turizam. U blizini Konye arheološko je (neolitičko) nalazište Çatalhöyük koje je od 2012. na UNESCO-ovu popisu zaštićene svjetske kulturne baštine. Zračna luka. – Prvi tragovi ljudske prisutnosti na području današnjega grada datiraju iz III. tisućljeća pr. Kr. Prvo naselje sagradili su Frigijci pošto su oko 1200. pr. Kr. dokrajčili hetitsku državu. Prema legendi, Konya je bio prvi grad obnovljen nakon velikoga potopa. Od 696/695. pr. Kr. u sastavu države Kimerijaca i Lidijaca te Perzije, Makedonije, Seleukidske države, Kapadocije i pergamske države. Od 25. pr. Kr. u sastavu Rimskoga Carstva. God. 130. grad je dobio status rimske kolonije, a od 372. bio je prijestolnica rimske pokrajine Likaonije. U sastavu Bizantskoga Carstva do 1071., kada su ga osvojili Turci Seldžuci. Otada se latinsko ime Iconium (grč. Ἰϰόνıον, Ikónion) postupno mijenja u današnje Konya. Od 1076. grad je bio prijestolnica Ikonijskoga Sultanata. Od 1277. bio je pod vlašću Ilkanida i turkmenske države Karaman. God. 1476. ušao je u sastav Osmanskoga Carstva. Tijekom osmanske vladavine grad je gospodarski i kulturno nazadovao, sve do izgradnje željeznice Istanbul–Bagdad (1896), kada je postao značajna trgovačka postaja na tome putu i gospodarsko središte cijele Anatolije. Od 1918. u sastavu je Turske i značajno je središte derviškoga reda mevlevija.
