struka(e): glazba
Kovač, Mate Mišo
hrvatski pjevač
Rođen(a): Šibenik, 16. VII. 1941.
Umr(la)o: Podstrana kraj Splita, 31. X. 2026.
Kovač, Mate Mišo, hrvatski pjevač (Šibenik, 16. VII. 1941 – Podstrana kraj Splita, 31. X. 2026). U Šibeniku je izučio tapetarski zanat u Industrijskoj školi. Nadahnut interpretacijama Elvisa Presleya, ali i šibenskoga pjevača Ljube Lučeva, posvetio se glazbi. Diskografsku karijeru započeo je 1964. snimivši prepjeve skladbi »I Can’t Stop Loving You« Raya Charlesa (»Ne mogu prestat da te volim«), jednoga od svojih uzora, i »Tu che sai di primavera« Tonyja Dallare (»Ti si bila dio svijeta«). Trajno povezan s dalmatinskim zavičajem, osebujnim, snažnim i oporim glasom te izražajnom, emocionalnom interpretacijom, ubrzo je postao jednim od najpopularnijih izvođača hrvatske i jugoslavenske zabavne glazbe. Ponajviše je surađivao sa skladateljem Đorđem Novkovićem (čija je skladba »Više se nećeš vratiti« 1969. označila prekretnicu u njegovoj karijeri), a izvodio je i pjesme Zdenka Runjića, Dušana Šarca i Stjepana Mihaljinca. Tijekom 1970-ih i 1980-ih objavio je niz iznimno uspješnih albuma, npr. Mišo Kovač (1971), Mi smo se voljeli (1974), Ovo je naša noć (1977), Uvijek ima nešto dalje (1979), Čovjek bez adrese (1980), Jači od vjetra (1981), Dalmacija u mom oku (1982., s naslovnom pjesmom i skladbom »Šibenske kale«, kojima se snažnije približio zavičajnoj tematici), Ostala si uvijek ista (1985), Ti si pjesma moje duše (1986), Malo mi je jedan život s tobom (1987), Samo nas nebo rastavit može (1989). Isticao se i zapaženim nastupima na festivalima zabavne glazbe u Splitu, Zagrebu i Opatiji 1965–80., a masovno posjećeni koncerti i neposredan odnos s publikom učinili su ga jedinstvenom pojavom hrvatske zabavne glazbe. Njegove su najpopularnije pjesme (»Proplakat će zora«, »Odvest ću te na vjenčanje«, »Još i danas teku suze jedne žene«, »Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim«, »Ti si pjesma moje duše«, »Dalmacija u mom oku«, »Noćas ćemo zemlji ko materi reći«, »Dobra ti večer, mati moja«, »Jedan dan života«, »Ostala si uvijek ista«, jedna od najzapaženijih u karijeri, »Ako me ostaviš«, »Svi pjevaju, ja ne čujem«, »Ne mogu da te zaboravim«, »Samo nas nebo rastavit može«, »Malo mi je jedan život s tobom«, »Nikoga nisam volio tako«) postale dijelom kolektivnoga glazbenog pamćenja, osobito u Dalmaciji. Početkom 1990-ih izvodio je domoljubne pjesme te one posvećene tragično preminulomu sinu (»Grobovi im nikad oprostiti neće«, »Pjesma za Edija«, s albuma istih naslova 1991. i 1993). Iako se 1993. privremeno povukao, karijeru je ubrzo obnovio, a 1999. nagrađen je na Splitskomu festivalu za skladbu »Vraćam ti se, Dalmacijo, mati«. Od tada je objavljivao albume novih pjesama (Dalmatino, 2001., sa zapaženom naslovnom skladbom, Mir u srce, 2004., Ja sam kovač svoje sreće, 2006. i Ne tražim istinu, 2010., na kojima je gostovala njegova kći Ivana Kovač) te mnogobrojne kompilacije (npr. Najveći hitovi 1–2, 2003–04., reprezentativna Antologija, 2020). Dobitnik nagrade Porin za životno djelo 2012., tijekom karijere prodao je više od 20 milijuna nosača zvuka, čime je postao komercijalno najuspješniji hrvatski glazbeni izvođač, ujedno jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatske zabavne glazbe, a i popularne kulture općenito.
Citiranje:

Kovač, Mate Mišo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.11.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kovac-mate-miso>.