krajiške imovne zaklade, posebni fondovi u Vojnoj krajini u koje su ulazili prihodi iz različitih izvora. Prihodi Krajiške proventne zaklade (lat. proventus: prihod) bili su: novčane naknade onih graničarskih kuća koje nisu davale propisan broj vojnika, prihodi od različitih regalnih prava (prodaja alkoholnih pića, mlinovi, mesnice i sl.), utržaka od prodaje životinja bez gospodara, globe i sl. Uz tu zakladu postojala je i Krajiška uzgojna i obrazovna zaklada, koja je imala prihode od dotacije iz drž. komore, od prodaje škol. knjiga, od školarine i kamata i sl., a namjena joj je bila da u Vojnoj krajini unaprjeđuje školstvo i naobrazbu. Obje su zaklade uoči razvojačenja Vojne krajine 1871. bile spojene u jednu pod imenom Krajiška imovna, uzgojna i obrazovna zaklada. Njezini su se prihodi upotrebljavali za stipendije i pomoći učenicima, za gradnju škola i crkava, a malim dijelom i za pomoć graničarima postradalima od elementarnih nepogoda.
