Kraljić, Nikola, hrvatski pjesnik (Omišalj na Krku, 29. XI. 1930 – Rijeka, 30. X. 2015). Studij filozofije i psihologije završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radio je kao psiholog i psihoterapeut u Rijeci. Među najplodnijim je čakavskim pjesnicima, a usporedno je pisao i na standardnome književnom jeziku. Bio je sklon i tradicionalnim i modernim pjesničkim oblicima, a koristio se i formom haikua. Pjesme zavičajnoga, mediteranskoga nadahnuća objavio je u zbirkama Vrime (1972), Žedno more (1973), Put košćere (1974), Čakavski haiku (1977), Poludio od riba (1982), Dinarida (1984), Duša morda z burum leti do mora (1993), Salon Kijec (1994), Simulakrum (2000), Kaškino zobo (2001), Vodotoč (2002), Luđak na Timoru (2004), Usamljeni veslač (2005), Krinka (2007), Punta od erta (2008), Vega (2010), Barka na vezu (2012) i dr.
