krijumčarenje (od kriti + ćar < tur. kȃr: trgovina; zarada; posao), u pravu, tajni izvoz ili uvoz robe preko drž. granice kako bi se izbjeglo plaćanje carine, odn. kako bi se i mimo postojeće zabrane uvezla ili izvezla zabranjena roba; izvor je špekulacije i nedopuštene zarade. Kažnjava se kao prekršaj novčanim kaznama i oduzimanjem krijumčarene robe. U međunar. pravu krijumčarenje podrazumijeva prevoženje, morskim putem, neprijatelju robe koja mu može poslužiti u ratne svrhe i zato, ako ju jedna od zaraćenih stranaka nađe za vrijeme njezina prijevoza, pada pod pravo ratnoga plijena, pa i onda kada pripada neutralnomu vlasniku ili se prevozi neutralnim brodom.
