Kristina, švedska kraljica (Stockholm, 17. XII. 1626 – Rim, 19. IV. 1689). Kći i nasljednica Gustava II. Adolfa. Iako je naslijedila švedsko prijestolje 1632., za njezine maloljetnosti vladalo je regentsko vijeće na čelu s Axelom Oxenstiernom. Pošto je 1644. okrunjena za kraljicu, imala je odlučujuću ulogu u okončanju Tridestogodišnjega rata 1648. Za njezine je vladavine švedski dvor postao okupljalištem mnogih umjetnika i učenjaka (R. Descartes, H. Grotius). Nakon desetogodišnje vladavine bila je, zbog naklonosti Rimokatoličkoj crkvi, prisiljena 1654. abdicirati. Za nasljednika dala izabrati nećaka Karla Gustava. Nakon abdikacije preselila se u Rim, gdje je prešla na katoličanstvo. Uz pomoć kardinala J. Mazarina i vojvode od Modene pokušala se dokopati napuljskoga prijestolja (1657), a uz pomoć pape Klementa IX. poljskoga prijestolja (1667). Na njezin je poticaj u Rimu 1674. osnovana Kraljevska akademija Kristine od Švedske (Accademia Reale di Cristina di Svezia, od 1690. Accademia dell’Arcadia) i kazalište Tordinona, prva rimska javna operna kuća. Tijekom života u Rimu skupila je veliku zbirku rukopisa, knjiga i umjetnina, koja je nakon njezine smrti prešla u posjed različitih rimskih zbirka. Pokopana je u crkvi sv. Petra u Rimu. Njezin život književno je obradio A. Strindberg (Kristina, 1903).