Krupp [krup], njemački industrijski koncern sa sjedištem u Essenu. Osnivač je poduzeća Friedrich K. Krupp (1787–1826), koji je 1811. u Essenu otvorio malu ljevaonicu. Njegov sin Alfred (1812–87) uveo je mnogobrojne novine u proizvodnji čelika, a vrtoglavi porast proizvodnje tumači se velikim ulaganjima u izgradnji željezničke mreže. Usporedno je počeo podizati i proizvodnju oružja (prvi topovi od lijevanog čelika), ali su narudžbe sve do kasnih 1860-ih dolazile samo iz inozemstva. Kada se Kruppovo oružje potvrdilo u Njemačko-francuskom ratu (1870–71), njemačka država postala je jedan od njegovih najvećih kupaca. Pripajanjem rudnika ugljena i željeza Krupp je od poduzeća stvorio jedan od prvih koncerna. Radnici u njegovim tvornicama uživali su, za ono vrijeme, veliku socijalnu zaštitu (bolesnički fond 1836., mirovinski fond 1855., tvornička naselja od 1861). Alfredov sin, Friedrich Alfred (1854–1902), proširio je poduzeće, ponajprije zahvaljujući izgradnji njemačke ratne mornarice. Na početku XX. st. u njegovim je poduzećima radilo već oko 43 000 ljudi. Nasljednica Friedricha Alfreda, Bertha (1866–1957), udala se za Gustava von Bohlen und Halbacha, koji je zatim uzeo ime Krupp von Bohlen und Halbach (1870–1950). God. 1903. poduzeće je postalo dioničko društvo s osnovnim kapitalom od 160 milijuna maraka (1914. povećan na 250 milijuna maraka), ali je 98% dionica posjedovala obitelj Krupp. U Reichstagu je K. Liebknecht 1913. otkrio nepravilnosti u poslovanju kuće Krupp, koja je planski izazivala diplomatske sukobe uoči I. svjetskog rata. U to doba Kruppov koncern zapošljavao je više od 82 000 ljudi. Za I. svjetskog rata Krupp je izradio golemu haubicu kalibra 420 mm (nazvanu Debela Berta) i potom dalekometni top (kalibra 210 mm, duljine cijevi 34 m, dometa više od 120 km), kojim su Nijemci 1918. bombardirali Pariz. Nakon rata, za francuske opsade Ruhrske oblasti, Gustav Krupp bio je uhićen i francuski vojni sud osudio ga je na 15 godina zatvora. Odredbama Versailleskog ugovora o miru, Kruppovim poduzećima bila je zabranjena proizvodnja oružja, a dio poduzeća trebalo je demontirati, ali je Krupp održao svoja postrojenja i prešao na mirnodopsku proizvodnju. Dolazak A. Hitlera na vlast i ponovno naoružanje Njemačke značili su za Kruppa nov uspon. Pred rat koncern Krupp dosegnuo je nevjerojatne razmjere (posjedovao je 87 industrijskih kompleksa, nadzirao i imao investicije u stotinama poduzeća, a u inozemstvu je uložio u tisuće rudnika, hotela, poduzeća, vlastitih banaka i dr.). Nakon sloma nacizma u II. svjetskom ratu, savezničke vojne vlasti uhitile su Gustava Kruppa, koji je bio ubrzo pušten iz pritvora zbog starosti i bolesti. Umjesto njega odgovarao je njegov sin i nasljednik Alfred Krupp von Bohlen und Halbach (1907–67) kojega je 1948. Međunarodni vojni sud u Nürnbergu osudio na 12 godina zatvora i konfiskaciju imovine zbog sudjelovanja u nacističkoj uroti protiv mira, financiranju agresije, pljačke tuđe imovine na zaposjednutim područjima i korištenja robovske snage u svojim tvornicama. Po odredbama savezničkoga zakona o dekartelizaciji njemačke industrije, dio Kruppovih poduzeća bio je razmješten. God. 1951. Krupp je bio pušten na slobodu, a znatan dio imovine vraćen mu je 1953. A. Krupp oporučno je ostavio svu privatnu i koncernsku imovinu zakladi »Alfred Krupp von Bohlen und Halbach Stiftung«, koja je 1968. preuzela upravljanje koncernom. Nakon preuzimanja konkurentske tvrtke Hoesch AG 1992., pretvorila se u dioničko društvo pod nazivom Fried. Krupp AG Hoesch-Krupp. Godine 1997. koncern Krupp sjedinio se s koncernom Tyssen u novu tvrtku Tyssen Krupp Stahl AG.
