Kübler-Ross [ky'bləɹ rɔs], Elisabeth, švicarsko-američka psihijatrica (Zürich, 8. VII. 1926 – Scottsdale, Arizona, 24. VIII. 2004). Pridruživši se Međunarodnoj dobrovoljačkoj službi za mir 1945., nekoliko godina je sudjelovala u djelovanju službe u zapadnoj Europi te Poljskoj i Čehoslovačkoj. Studij medicine završila je u Zürichu 1957. Preselivši se u New York 1958., ondje je specijalizirala psihijatriju 1963. Na Medicinskom fakultetu u Denveru predavala je od 1962., a na onome Čikaškoga sveučilišta od 1965. do početka 1970-ih. Skrbeći o umirućim i smrtno oboljelim pacijentima i na temelju razgovora vođenih s njima, razvila je koncept koji proces umiranja odnosno suočavanja sa smrću opisuje kroz pet stadija (poricanje, ljutnja, pregovaranje, depresija i prihvaćanje) te ga izložila u knjizi O smrti i umiranju (On Death and Dying, 1969). Kasnijom razradbom modela skrenula je pozornost na njegovu primjenjivost na ostala iskustva žalovanja i gubitka kao i na to da stadiji nisu neovisni, već se često preklapaju te da im slijed i trajanje mogu biti vrlo različiti. Autorica je i djela Pitanja i odgovori o smrti i umiranju (Questions and Answers on Death and Dying, 1974), Živjeti sa smrću i umiranjem (Living with Death and Dying, 1981), O djeci i smrti (On Children and Death, 1983), Kolo života (The Wheel of Life, 1997), Pouke života (Life Lessons, koautor David Kessler, 2000), O tuzi i tugovanju (On Grief and Grieving, koautor D. Kessler, 2005). Javnim je djelovanjem i stručnim radom potaknula osnivanje različitih hospicija i programa palijativne skrbi te pridonijela promjeni zdravstvenog sustava u odnosu prema smrtno oboljelima i brizi za njihovo mentalno zdravlje.
