kulminacija (kasnolat. culminatio, prema lat. culminare: dosegnuti najvišu točku na obzoru, od lat. culmen, genitiv culminis: vrh, sljeme).
1. Najviše stanje, vrhunac u razvojnom tijeku nekog zbivanja, krajnja točka (kulminacija dramske radnje, političke napetosti, sukoba).
2. U astronomiji, gornja i donja kulminacija, dva položaja nebeskoga tijela kada ono zbog Zemljine vrtnje prolazi kroz mjesni nebeski meridijan; u gornjoj kulminaciji prolazi kroz polovicu meridijana koja sadrži zenit i ima najveću altitudu u tom danu, u donjoj kulminaciji prolazi kroz polovicu meridijana koja sadrži nadir i ima najmanju altitudu u tom danu. Cirkumpolarne zvijezde imaju gornju i donju kulminaciju iznad horizonta, anticirkumpolarne ispod horizonta, a ostale zvijezde imaju gornju kulminaciju iznad horizonta, a donju kulminaciju ispod horizonta.
