Lačni Franz, slovenski rock-sastav osnovan 1979. u Mariboru. Kreativnu jezgru peteročlane postave činili su pjevač Zoran Predin i gitarist Oto Rimele (r. 1962), koji su zvuk sastava konstruirali na atipičnoj kombinaciji novovalne estetike, suptilnih melodijsko-aranžmanskih postupaka, provokativnih socijalnih komentara te (auto)ironičnih poetskih slika. Uspon sastava počeo je 1981. uspješnim nastupom na Omladinskome festivalu u Subotici te dobro primljenim prvijencem Ikebana, koji je sadržavao neke od njihovih najboljih (»Praslovan«, »Stari vojak«) i najnekonvencionalnijih (»Bog nima telefona«) pjesama. Izvorna autorska beskompromisnost i besprijekorno muziciranje obilježili su i drugo, komercijalno manje zapaženo ostvarenje Adijo pamet (1982) te treći, osjetno komunikativniji album Ne mi dihat za ovratnik (1983). Naslovna skladba približila ih je najširoj publici, a raspon utjecaja u prvome razdoblju karijere uključivao je i lokalno folk-naslijeđe, jazz-pasaže, elemente kabareta, bluesom nadahnute balade te bogato iskustvo angloameričkog art rocka i post punka. Nakon albuma Na svoji strani (1986) Rimele se nakratko priključio postavi skupine Laibach, a potom se posvetio slikarstvu i vizualnoj umjetnosti. Singlovi iz te etape (»Na svoji strani«, »Naj ti poljub nariše ustnice«, »Čuvstveno stanje mlade krave, druge največje slovenske živali«) učvrstili su ugled sastava koji je sposoban pomiriti vlastite umjetničke afinitete sa zahtjevima srednjostrujaškoga rocka. Iako je Lačni Franz u idućim godinama (i u izmijenjenoj postavi) zadržao razmjerno visoku kvalitetu, sljedeći albumi (Sirene tulijo, Tiha voda) općenito se smatraju manje važnima; Zadnja večerja (1993) bila je njihovo posljednje studijsko ostvarenje, iako su nastavili nastupati do kraja 1997. Sastav se potom nekoliko puta ponovno okupljao u pomlađenoj postavi (npr. album Svako dobro, 2016).
