lahndā

lahndā [la'nda:] (lahndski, također zapadnopandžapski i džatki), jezik indoarijskoga ogranka indoeuropske jezične porodice. Govori ga u većem dijelu pakistanskoga (zapadnoga) Punjaba oko 60 milijuna ljudi. Riječ laḥṇda znači »zapadni /jezik/«. Od dvadesetak dijalekata najistaknutiji je multanski. Neke zajedničke značajke ima s kašmirskim i sindhskim; pun je posuđenica iz perzijskoga i arapskoga. Književna je baština uglavnom folklorna, iako su u XVI. stoljeću Sikhi na tom jeziku razvili određenu književnost; piše se perzijskom inačicom arapskoga pisma.