laik (kasnolat. laicus < grč. λαϊϰός: pučki, narodni, od λαός: narod, ljudi).
1. U kršćanstvu, vjernik koji nije svećenik, koji ne pripada kleru. Razlika između klera i svjetovnjaka postoji od ranokršćanskoga doba. Naziv laik ne podudara se potpuno s nazivom svjetovnjak, jer laičkomu staležu pripadaju sve redovnice i redovnici koji nisu svećenici. U nekim se povijesnim razdobljima Katolička crkva borila protiv upletanja laika (feudalaca, kralja, cara) u crkvene poslove, osobito u XI. st. protiv tzv. laičke investiture, prava postavljanja biskupa i opata, koja su prisvajali knezovi i kraljevi. Za razliku od katolicizma i pravoslavlja, gdje postoji ta oprjeka, protestantizam je dokidanjem sakramenta reda i pozivajući se na naučavanje o općem svećenstvu kršćana, izbrisao tu podjelu.
2. U katoličkom redovništvu, redovnik koji nije svećenik; brat pomoćnik, časni brat, brat laik.
3. U prenesenom značenju, čovjek koji nije upućen u što; neiskusan u nekoj umjetnosti, umijeću ili znanosti; nestručnjak.
