lanterna (talijanski: svjetiljka < latinski la/n/terna < grčki λαμπτήρ, možda etrurskim posredstvom).
1. U arhitekturi, završni tornjić na tjemenu kupole, na vrhu zvonika ili krovu zgrade; većinom je cilindrična ili prizmatična oblika, s otvorima sa strane kroz koje ulazi svjetlost u unutrašnjost objekta. U crkvenom graditeljstvu romanike i gotike dolazi obično iznad križišta, u renesansi i baroku sastavni je dio kupole; u stambenim objektima izgrađuje se nad stubištem, a u kazalištu nad gledalištem.
2. Ulična svjetiljka; regionalno: svjetionik.
