laringal (od grč. λάρυγξ: grlo, grkljan), grkljanski glas ili grkljanik, tj. glas oblikovan u grkljanu ili larinksu. U hrvatskome laringali postoje samo kao izgovorne inačice, ali se radom glasnica u grkljanu tvore zvučni glasovi suprotstavljeni bezvučnima. Kako se laringali oblikuju glasnicama koje mogu biti napete ili opuštene, rastvorene ili priljubljene, u otvorenu ili zatvorenu glasištu, postoji i nekoliko vrsta takvih glasova, npr. škripnici, mrmornici, dahtajnici, koje neki jezici razlikovno upotrebljavaju, npr. jalapaski mazatečki razlikuje tri vrste glasova prema grkljanskoj djelatnosti: obične, mrmorne i škripne. Laringalima se u indoeur. prajeziku nazivaju suglasnici nepoznate artikulacije *h1, *h2, i *h3, koje je prvi pretpostavio F. de Saussure, a njihovi su odrazi poslije otkriveni u hetitskome.
