Lasker [la'skəɹ], Emanuel, njemački šahist i matematičar židovskoga podrijetla (Berlinchen, danas Barlinek, Poljska, 24. XII. 1868 – New York, 11. I. 1941). Šah je počeo igrati kao dijete s bratom Jonathanom Bertholdom, također vrhunskim igračem. Studirao je matematiku i filozofiju u Berlinu, Göttingenu i Heidelbergu, doktorirao matematiku (1902) na Sveučilištu Erlangen–Nürnberg. Pobijedivši 1894. Wilhelma Steinitza postao je svjetskim prvakom, potom nastavio majstorskim pobjedama na brojnim turnirima (u Sankt Peterburgu, Nürnbergu, Londonu, Parizu i dr.). Naslov prvaka obranio je pet puta (protiv W. Steinitza, Franka Jamesa Marshalla, Siegberta Tarrascha, Carla Schlechtera, Davida Janowskog), držeći ga 26 godina i 337 dana (najdulje u povijesti), a izgubio 1921. kada ga je u Havani porazio José Raúl Capablanca y Graupera. Karijeru je službeno okončao 1925., no, nakon što mu je 1933. nacistička vlast konfiscirala imovinu, emigrirao je u Englesku, potom Rusiju i naposljetku SAD, gdje je nastavio nastupati na turnirima. Jedan od najvećih šahista u povijesti, bio je poznat po čestoj uporabi tzv. žrtve, vrhunskoj obrani i protunapadu te zbunjivanju protivnika zamjenom taktičke i strateške prednosti. Zalagao se za primjereno novčano nagrađivanje igrača, čime je utro temelje profesionalizmu u šahu. Bio je i vrstan igrač bridža, bavio se filozofijom. Objavio je više knjiga, od kojih se ističu Zdrav razum u šahu (Common Sense in Chess, 1895) i Udžbenik šaha (Lehrbuch des Schachspiels, 1925).
