Layamon [lại'əmən] (Lawamon), engleski pjesnik i kroničar (potkraj XII. st. ili rano XIII. st.). Vjerojatno je bio svećenik u grofoviji Worcestershire. Autor je spjeva Brut, jednog od prvih književnih djela na srednjoengleskom jeziku o kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola. S izvorima u anglonormanskom Waceovu Romanu o Brutu (1155), francuskoj verziji Povijesti britanskih kraljeva Geoffreyja of Monmoutha, i vjerojatno u nekim drugim djelima, spjev u približno 16 000 aliterativnih stihova pripovijeda povijest Engleske od dolaska legendarnog Enejina potomka Bruta na Britanske otoke do konačne saksonske pobjede nad Britima 689. L. Artura oslikava kao vojskovođu u tradiciji germanske epike (opisuje umorstva i nasilja, a zapušta udvornu profinjenost svojega francuskog uzora), a u djelu se također spominju neki motivi vezani za osnutak Okrugloga stola te za živote kraljeva Leara i Cymbelina (legende o Learu i Cymbelinu preuzet će W. Shakespeare), kao i čarobnjaka Merlina. Spjev je sačuvan u dvama rukopisnim prijepisima iz XIII. st., koji se nerijetko među sobom znatno razlikuju.
