leasing [li:'ziŋ] (engl.), poseban oblik tuđega (vanjskog) financiranja ili financiranja iz pozajmljenih izvora. Mala ili srednje velika poduzeća leasingom mogu pribaviti proizvodna i druga dobra bez trošenja vlastitih fondova i bez uzimanja skupih kredita na financ. tržištu. Prema ekon. definiciji, leasing je oblik financiranja nabave pokretnih i nepokretnih dobara koja se na temelju posebnog ugovora daju na uporabu korisniku leasinga, uz određenu naknadu i na određeno vrijeme. Po pravnoj definiciji, radi se o ugovoru o leasingu, kojim se davatelj leasinga obvezuje predati stvari na korištenje primatelju leasinga na određeno vrijeme ili za određeni posao, a korisnik leasinga obvezuje se platiti određenu naknadu u ratama, tako da s istekom ugovorenoga roka stvar vrati davatelju leasinga, produlji njezino korištenje ili ju otkupi. Ovisno o načinu financiranja i odnosima koji nastaju tijekom leasinške transakcije, razlikuju se: 1) neizravni leasing (trostrana poslovna transakcija u kojoj sudjeluju: proizvođač ili isporučitelj nekoga dobra, korisnik, odn. primatelj leasinga i davatelj leasinga, odnosno leasinška organizacija, pri čem se posebno sklapa kupoprodajni ugovor između proizvođača i leasinškoga poduzeća te drugi ugovor o leasingu između leasinškoga poduzeća i korisnika leasinga); 2) izravni leasing (ugovor o leasingu sklapa se izravno između proizvođača kao davatelja leasinga i korisnika predmeta leasinga); 3) financijski leasing (ugovaranje osnovnoga razdoblja trajanja leasinga, u kojem ga ugovorne strane ne mogu otkazati, a koncipiran je kao »ugovor pune amortizacije«, što znači da korisnik leasinga, tijekom trajanja ugovora, isplaćuje davatelju leasinga punu vrijednost predmeta leasinga; troškove održavanja i zastarjelosti predmeta leasinga snosi primatelj leasinga); 4) operativni leasing (kratkoročni ugovor o leasingu koji se može raskinuti u svakom trenutku, pod uvjetima iz ugovora; naknada za leasing manja je od vrijednosti predmeta leasinga, pa davatelj leasinga amortizira samo dio svojih troškova i preuzima rizik zastarjelosti i troškove održavanja predmeta leasinga, zbog čega nastoji ugovoriti takvu vrstu leasinga s više korisnika, čime osigurava sukcesivnost iznajmljivanja opreme i rentabilnost vlastitoga poslovanja); 5) kratkoročni leasing (korištenje predmetom leasinga od jedne do tri god.); 6) dugoročni leasing (korištenje predmetom leasinga dulje od tri godine); 7) neto-leasing (korisnik leasinga snosi troškove održavanja, servisiranja i osiguranja predmeta leasinga); 8) bruto-leasing (davatelj leasinga snosi troškove održavanja, servisiranja i osiguranja predmeta leasinga, a može se ugovorom davatelj obvezati na zamjenu novijim i suvremenijim predmetom leasinga). Prema predmetu leasinga, postoje: leasing investicijske opreme; leasing kompletnih postrojenja i leasing robe široke potrošnje trajnije vrijednosti. Prema iskorištenosti predmeta leasinga razlikuju se: leasing neupotrebljavanih dobara i leasing upotrebljavanih dobara. U vanjskotrgovinskoj praksi koriste se i druge vrste leasinga.
