Led Zeppelin [led ze'pəlin], britanski rock-sastav osnovan 1968. u Londonu. Članovi su mu bili gitarist i kreativni vođa grupe Jimmy Page (puno ime James [Patrick] Page, r. 1944), pjevač Robert (Anthony) Plant (r. 1948), bas-gitarist i klavijaturist John Paul Jones (pravo ime John Baldwin, r. 1946) te bubnjar John (Henry) Bonham (1948–1980). Nastali su nakon raspada utjecajnoga blues rock sastava The Yardbirds (isprva nastupavši pod imenom The New Yardbirds), u kojem je Page bio gitarist posljednjega razdoblja (1966–68). Vješto kombinirajući različite žanrove (od suptilnih akustičnih balada do bluesa, utjecaja psihodeličnoga i hard rocka), prvijencem Led Zeppelin, kao i sljedećim albumom Led Zeppelin II (oba 1969), postavljaju temelje svoje estetike, zasnovane na »kontrastu svjetla i sjene«, u središtu koje su Pageovi distorzirani gitaristički rifovi i Plantova vokalna prilagodljivost nadahnuta bluesom (od prepoznatljivo energičnoga pjevanja u visokim registrima, čime je presudno utjecao na buduće pjevače hard rocka i heavy metala, do rafiniranih vokalnih dionica u introspektivnijim skladbama), kao i vrsna ritmička podloga Bonhama i Jonesa, zbog čega već zarana postižu veliku popularnost, osobito nakon uspjeha skladbe »Whole Lotta Love« (nadahnute standardom »You Need Love« Willieja Dixona). Svojevrsni stilski zaokret razvidan je na albumu Led Zeppelin III (1970), gdje su osim himnične hard rock skladbe »Immigrant Song« (koje su stihovi prožeti motivima iz normanske mitologije) u velikoj mjeri prisutni akustični aranžmani (»Tangerine«, »That’s the Way«, »Friends«) koji pokazuju sve izraženiju Pageovu fascinaciju keltskom tradicijom i sviračkim stilom britanskih folk-gitarista (Johna Renbourna, Berta Janscha i Daveya Grahama). Status jednoga od vodećih sastava 1970-ih potvrđuju četvrtim studijskim albumom (1971., bez naslova, neformalno poznat kao Led Zeppelin IV), vrhunac kojega čine neke od njihovih najuspjelijih skladbi (»Black Dog«, »Rock and Roll« i osmominutna »Stairway to Heaven«, jedna od najpoznatijih pjesama u povijesti rock-glazbe). Na ostvarenju Houses of the Holy (1973) i ambiciozno zamišljenome dvostrukom albumu Physical Graffiti (1975) nastavljaju eksperimentirati s ritmičkim obrascima i spajanjem raznorodnih žanrovskih elemenata (funk, reggae, bliskoistočna glazba, country, rani i progresivni rock) te korištenjem atipičnih instrumenata: u baladi »The Rain Song«, kao i u grandioznoj temi »Kashmir« (koja se smatra jednim od vrhunaca njihova opusa), uz pomoć melotrona i drugih glazbala postižu gotovo orkestralni učinak. Slabija su ostvarenja albumi Presence (1976), te posljednji In Through the Out Door (1979). Nakon smrti J. Bonhama 1980. prestaju s radom, a preostali članovi posvećuju se samostalnim karijerama, povremeno međusobno surađujući (Page i Plant ujedinjuju se 1994. na koncertnom albumu No Quarter, a 1998. objavljuju i studijski Walking into Clarksdale). Presudno su utjecali na razvoj klasičnoga i hard rocka te heavy metala (Black Sabbath, Queen, The Black Crowes), kao i na post punk i alternativni rock (Pearl Jam, Soundgarden, The White Stripes). Neskloni objavljivanju singl-ploča, afirmirali su koncept albuma kao cjelovitog umjetničkog djela. Kao jedan od najutjecajnijih i najpopularnijih rock-sastava u povijesti, uvedeni su 1995. u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).
