Leszek I. Bijeli (poljski Leszek I Biały [le'šek bʼa'lɨ]), poljski veliki knez (?, između 1184. i 1187 – Marcinkowo Górne kraj Gąsawe, 24. XI. 1227). Pripadnik dinastije Pjastovića, sin Kazimira II. Pravednoga i češke princeze Helene Znojmske. Nakon očeve smrti postao je knez Mazovije i Sandomierza. Bio je poljski veliki knez u pet navrata: 1194–98 (s majkom kao regenticom), 1199., 1206–10. te 1211–25., odnosno 1225–27. Seniorsku kneževsku vlast preuzeo je 1198. njegov stric Mieszko III. Stari (nakratko svrgnut 1199) u sporazumu s Helenom. Leszek je 1200. podijelio nasljedstvo s bratom Konradom od Mazovije, prepustivši mu Kujaviju i Mazoviju, dok je zadržao Sandomierz. Velikim knezom Poljske postao je ponovno 1206., zadržavši se na krakovskom prijestolju do smrti, no u dinastičkim prijeporima dvaput je nakratko svrgavan. Papinskim dekretom 1210. zahtijevano je da se obnovi oporučna odluka Boleslava III. Krivoustoga o seniorskom pravu pa je velikim knezom postao najstariji njegov unuk, šleski knez Mieszko IV. Krivonogi (Mieszko IV Plątonogi, oko 1130 – 1211), drugi sin Vladislava II. Izgnanika, no Leszek se vratio na vlast nakon njegove smrti sljedeće godine te postigao 1217. s Vladislavom III. Tankonogim, sinom Mieszka III. Staroga, sporazum o uzajamnom nasljeđivanju. Također je postigao sporazum sa šleskim knezom Henrikom I. Bradatim (Henryk Brodaty, između 1165. i 1170 – 1238) – koji ga je nakratko svrgnuo 1225. – pa se od 1218. potpisivao kao »knez sve Poljske« (dux totius Poloniae). Borbe između Vladislava III. Tankonogoga i Vladislava Odonica Pljuvača (Władysław Odonic Plwacz), unuka Mieszka III. Staroga, oko Velike Poljske te stalne pretenzije na središnje kneževsko prijestolje doveli su do pregovora u Gąsawi 1227. gdje je Leszek ubijen (historiografija kao naručitelja atentata vidi kneza Pomorja Svjatopolka II., koji je pokušavao oslabiti suverenitet velikoga kneza, te Vladislava Odonica). Njegovom smrću okončano je seniorsko kneževsko pravo i počela je još znatnija feudalna fragmentacija poljske države. U borbama koje su slijedile na krakovskom prijestolju naslijedio ga je 1228. Vladislav III. Tankonogi.
