struka(e): fizika

LHC (akronim od engl. Large Hadron Collider: Veliki hadronski sudarivač), najveći i najsnažniji akcelerator čestica na svijetu. Nalazi se na francusko-švicarskoj granici u blizini Ženeve. Koristi se od 2008. u okviru istraživačkog središta CERN.

Sastoji se od prstena opsega 26 659 m smještenoga u tunelu na dubini od približno 100 m i akceleratorskih struktura koje ubrzavaju električki nabijene čestice u dvjema vakuumiziranim cijevima, u suprotnim smjerovima, gotovo do brzine svjetlosti. Za usmjeravanje snopova čestica koriste se supravodljivi magneti hlađeni s pomoću tekućeg helija do temperature od –271,3 °C zbog čega je veliki dio akceleratora povezan na distribucijski sustav tekućega helija. Snopovi u LHC-u mogu kružiti brzinom približnom brzini svjetlosti desetak sati i pritom prijeći put od desetak milijarda kilometara, obilazeći prsten svake sekunde 11 245 puta. Na četiri mjesta na kojima se snopovi čestica sudaraju, četiri velika detektora čestica (ATLAS, CMC, ALICE i LHCb) prikupljaju informacije o česticama nastalim u sudarima mjerenjem njihova položaja u prostoru, električnoga naboja, brzine, mase i energije. U detektorima ATLAS i CMS potvrđeno je postojanje Higgsova bozona (2012).

Citiranje:

LHC. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/lhc>.