likvidnost (prema kasnolat. liquiditas: tekućina; usp. njem. Liquidität).
1. Unovčivost, odnosno svojstvo imovine da ju se može pretvoriti u gotov novac. Imovina je likvidnija ako se brže i uz što manji gubitak na vrijednosti može unovčiti (npr. devize, vrijednosnice s kojima se aktivno trguje na burzi). Imovina kojoj treba puno vremena da se unovči ili se pri unovčivanju gubi veći dio njezine (realne) vrijednosti manje je likvidna ili nelikvidna (npr. nekretnine). Sam proces unovčivanja nazivao se likvidacijom (za razliku od stečaja, kao unovčivanja preostale imovine propaloga poduzeća), a službenik koji je provodio unovčivanje likvidator.
2. Sposobnost plaćanja dospjelih obveza. Neko je poduzeće likvidno ako može podmiriti dospjele obveze, a nelikvidno ako to ne može. U slučaju da je poduzeće nelikvidno, mora se zadužiti (npr. kod poslovnih banaka) ili prodati dio svoje imovine kako bi podmirilo obveze i ponovno postalo likvidnim. Financijski sustav na čelu s bankama brine se za likvidnost ostalih privrednih subjekata (ponajprije poduzeća), pa je likvidnost samoga bankarskog sustava vrlo bitna za uredno funkcioniranje privrede i o njoj skrbi središnja banka, kao i za međunarodnu likvidnost, odnosno sposobnost zemlje da njezini privredni subjekti podmire dospjele obveze prema inozemstvu. Za međunarodnu likvidnost svih zemalja mjerodavan je Međunarodni monetarni fond.
