lingua franca [li'ŋgua fra'ŋka] (lat.: »franački«, tj. europski, zapadnjački jezik), termin kojim se u lingvistici označava osobita vrsta kontaktnog jezika kojim se služe govornici različitih materinskih jezika u ograničenim komunikacijskim situacijama, najčešće za potrebe trgovine. Nazivaju se i sabirima. Prva poznata lingua franca govorila se u sredozemnim lukama u srednjem vijeku, a nastala je na temelju romanskih jezika (osobito talijanskoga), te grčkoga, arapskog i turskog. U proširenom smislu lingua franca označuje bilo koji jezik koji se u nekom dijelu svijeta upotrebljava u međunarodnoj komunikaciji; primjerice, svahili igra takvu ulogu u velikom području istočne Afrike, a engleski sve više postaje lingua franca u cijelome svijetu.
