Longyearbyen [lɔ'ŋji:rby:ən], grad i luka na zapadnoj obali otoka Spitsbergen i upravno središte norveškog otočja Svalbard; oko 2500 st. (2528 st., 2025., sa znanstvenoistraživačkim centrom Ny-Ålesund). Leži na obali fjorda Advent (ogranak Isfjordena). Osnovan je 1906. kao rudarsko (ugljen) naselje američke kompanije, a 1916. rudnike je preuzela norveška kompanija. Proizvodnja ugljena bila je važna gospodarska grana sve do potkraj XX. st. (posljednji rudnik u okolici zatvoren je 2025). Danas je turističko i znanstvenoistraživačko središte sa Sveučilišnim centrom (osnovan 1993), uredom Norveškoga polarnog instituta i Svalbardskom bankom sjemenja (Global Seed Vault), osnovanom 2008. u nekadašnjem rudniku, u kojoj je pohranjeno sjemenje više stotina tisuća različitih biljnih vrsta, kao zaštita od njihova izumiranja potaknutoga globalnim zagrijavanjem ili drugim katastrofama. Muzej Svalbarda i ekspedicija na Sjeverni pol. Zračna luka. Za II. svjetskog rata stanovništvo je 1941. evakuirano u Škotsku, a grad je teško oštećen u njemačkom bombardiranju 1943.
