Lovrak, Mato, hrvatski književnik (Veliki Grđevac, 8. III. 1899 – Zagreb, 13. III. 1974). Završio je učiteljsku školu u Zagrebu 1919. te do umirovljenja 1954. radio kao učitelj u Kutini, Ilovskome Klokočevcu, Velikome Grđevcu, Velikim Zdencima, Topuskom i Zagrebu. Započevši kao novelist, od 1924. objavio je nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu, često nadahnut vlastitim učiteljskim iskustvom. Prvim romanom Deca Velikog Sela (1933), poslije (1946) nazvanim Vlak u snijegu i objavljenim u više od 50 izdanja, predstavio se kao umješan pripovjedač koji u hrvatsku dječju književnost uvodi seosku djecu kao glavne protagoniste, a uz jasno ocrtan socioekonomski okvir zbivanja, čime se uklopio i u poetičke okvire međuratne književnosti socijalnoga realizma. U romanu Družba Pere Kvržice (1933) radnja prati skupinu djece što pod vodstvom dječaka Pere nedaleko od sela uređuje zapušten seoski mlin, pri čemu je uglavnom svaki dječji lik individualiziran. Dajući prednost akciji, nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta i trajno je očitovao živo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre. U pripovijestima Doka Bedaković (1938) i Anka Brazilijanka (1939) u središtu su radnje djevojčice kao protagonistice. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rjeđe, a njihovi su portreti shematičniji (Neprijatelj broj 1, 1938; Prijatelji, 1941; Dječak konzul, 1954). Od kasnijih romana ističu se Tri dana života (1957), Devetorica hrabrih (1958) te Iskrica (1958), koji potvrđuju njegovu sklonost prikazu socijalnoga konteksta. Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djeteta i djetinjstva, usprkos katkad naglašenoj pedagoškoj tendenciji i melodramatičnosti. Njegovu su klasičnom statusu pridonijele i filmske adaptacije Družbe Pere Kvržice (Vladimir Tadej, 1970) te Vlaka u snijegu (Mate Relja, 1976). Objavio je i literariziranu autobiografsku trilogiju Slamnati krovovi (1963), Gimnazijalac (1969) i Preparandist (1972).
