Lovrak, Mato, hrvatski dječji pisac (Veliki Grđevac, 8. III. 1899 – Zagreb, 13. III. 1974). Završio je učiteljsku školu u Zagrebu 1919. te je do umirovljenja 1954. radio kao učitelj u Kutini, Ilovskome Klokočevcu, Velikome Grđevcu, Velikim Zdencima, Topuskom i Zagrebu. Napisao je nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu, često nadahnut vlastitim učiteljskim iskustvom, te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvim romanom Deca Velikog Sela (1933), poslije (1946) nazvanim Vlak u snijegu i objavljenim u više od trideset izdanja, predstavio se kao umiješan pripovjedač koji u hrvatsku dječju književnost uvodi seosku djecu kao glavne protagoniste, a uz jasno ocrtan socioekonomski okvir zbivanja. U Družbi Pere Kvržice (1933) skupina djece što pod vodstvom naslovnoga lika nedaleko od sela uređuje zapušten mlin i tako gradi ljetovalište za vlastitu razonodu nije bezlična, nego su uglavnom svi likovi individualizirani. Davao je prednost akciji, nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta, trajno je očitovao živo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre, a u pripovijestima Doka Bedaković (1938) i Anka Brazilijanka (1939) u središtu su radnje djevojčice kao protagonistice. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rjeđe, a njihovi su portreti shematski (Neprijatelj broj 1, 1938; Prijatelji, 1941; Dječak konzul, 1954). Od kasnijih romana ističu se Tri dana života (1957), Devetorica hrabrih (1958) te Iskrica (1958), koji potvrđuju njegovu sklonost prikazu socijalnog konteksta radnje. Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva, usprkos povremeno prenaglašenoj pedagoškoj tendenciji i melodramatičnosti.
