loživo ulje, skupina tekućih naftnih proizvoda, smjesa ugljikovodika visokog vrelišta koja najviše služi kao visokokalorično gorivo za loženje. Loživo ulje sadrži više frakcije destilacije nafte koje zaostaju nakon odvajanja benzina i drugih lakih sastojaka, ili je pak ostatak pri atmosferskoj ili vakuumskoj frakcijskoj destilaciji i drugim postupcima rafinerijske preradbe nafte. Svojstva loživih ulja određena su normama i propisima, a najznačajnija su gustoća, viskoznost, stinište i plamište te udjel sumpornih spojeva, koksa i pepela. Razlikuju se destilacijska ili plinska (specijalno lako i lako) i ostatna loživa ulja. Destilacijska ulja manje su gustoće i viskoznosti i malog udjela sumpornih spojeva, a pretežito služe kao goriva za grijanje u domaćinstvima, školama, športskim dvoranama i drugim javnim ustanovama, malim industrijskim pećima i sušarama. Ostatna ulja laka su, srednja ili teška, a nastaju frakcionacijom naftnih destilacijskih ostataka. Najviše su zastupljena teška ulja, poznata i pod nazivom mazut ili bunker-ulje. To je viskozan, gust, tamno obojen proizvod, a služi kao gorivo parnih kotlova u termoelektranama i toplanama, u industrijskim pećima, za pogon brodskih motora i dr. Viskoznost mazuta prilagođuje se i poboljšava prethodnom toplinskom obradbom ili miješanjem ulja s manje viskoznim lakim ili srednjim loživim uljima, a potrebno je i njegovo zagrijavanje neposredno prije doziranja i raspršivanja u ložištima. Uporaba teških loživih ulja sve više se uvjetuje smanjenjem udjela nepoželjnih i ekološki nepovoljnih sumpornih spojeva.
