luditi, pripadnici pokreta spontanog otpora engleskog radništva (od polovice XVIII. st. i u prvim desetljećima XIX. st.), koje se na početku industrijske revolucije suprotstavljalo uvođenju strojeva (što je za radnike značilo gubljenje posla) – potpaljivanjem skladišta, uništavanjem strojeva i rušenjem tvorničkih zgrada. Poveli su se u tome, prema predaji, za Nedom Luddom, koji je navodno prvi uništio jedan razboj za izradbu čarapa pa je po njemu pokret dobio ime. Već 1769. bio je donesen prvi zakon kojim su se predviđale oštre kazne protiv onih koji pokušaju lomiti strojeve i rušiti tvornice. Drugi val izbio je u doba krize izazvane Napoleonovim ratovima i kontinentalnom blokadom (1811–15), kada se gibanje iz Nottinghama počelo širiti Engleskom pa je i 1812. donesen zakon protiv ludita koji je također predviđao oštre kazne – uništavanje stroja kažnjavalo se smrću. U Velikoj Britaniji pokret je nestao, ali su još 1820-ih i 1830-ih slične pobune izbijale drugdje u Europi (uglavnom tkalački radnici – npr. u Šleskoj ili u Lyonu). Nakon toga radništvo je stvorilo prve organizacije i započelo borbu za bolje uvjete rada i života drugim sredstvima.