Luis de León [luịs δe leɔ'n], fray, španjolski humanist, mistik, pjesnik i pisac (Belmonte, Castilla, 1527. ili 1528 – Madrigal de las Altas Torres, 23. VIII. 1591). Redovnik augustinac. Teologiju je studirao u Salamanki. Dijalogom O imenima Kristovim (De los nombres de Cristo, 1583) i poučnom raspravom Savršena supruga (La perfecta casada, 1583) dao je odlučujući prinos španjolskoj renesansnoj prozi. Vodio je Katedru sv. Tome Akvinskoga na Sveučilištu u Salamanki, ali je zbog navodne kritike Vulgate te zbog toga što je na španjolski preveo Pjesmu nad pjesmama bio osuđen od inkvizicije (bio je prokazan 1571., osuđen i zatvoren do 1576). Otkako je Francisco de Quevedo izdao njegove Pjesme (Poesías, 1631), kako bi kritizirao gongorizam, spominje ga se najviše kao pjesnika koji je izvorno pomirio klasične i kršćanske motive. Najpoznatije su mu pjesme Oda Salinasu (Oda a Salinas) i Jasna noć (Noche serena), posvećene prijateljima. Vrijedno Tumačenje Knjige o Jobu (Exposición del Libro de Job) objavljeno je tek 1779. Prevodio je grčke, latinske i talijanske pjesnike te Psalme.