Luzzaschi [luc:a'ski], Luzzasco, talijanski skladatelj, orguljaš i pedagog (Ferrara, oko 1545 – Ferrara, 11. IX. 1607). Čini se da je cijeli život proveo u Ferrari. Učio je orgulje kod Jacquesa Brunela, a kompoziciju kod Alfonsa della Viole i možda C. de Rorea. Bio je u službi na dvoru Este, u katedrali u Ferrari i kod kardinala Pietra Aldobrandinija. Istaknuti suvremenici (V. Galilei, A. Banchieri, E. Bottrigari i dr.) visoko su cijenili Luzzaschijeve sposobnosti kao skladatelja i virtuozna svirača glazbala s tipkama. Imao je mnoštvo učenika, među kojima je najpoznatiji G. Frescobaldi. Skladao je svjetovnu glazbu (sedam knjiga madrigala i dr., uključujući i tajne madrigale skladane za znameniti trio pjevačica na dvoru Este), sakralnu glazbu (mise, tzv. svete pjesme) i nešto instrumentalne glazbe (kancona, ricercari, tokata). Glavni su dio njegova opusa kasniji madrigali, u kojima se približio ekspresivnomu tipu predbaroknoga homofonijskog madrigala kakav su njegovali i Giaches de Wert, L. Marenzio, C. Gesualdo i C. Monteverdi.
