māgadhī

māgadhī [ma:'gadʰi:], istočni srednjoindoarijski jezik, prakrt iz Magadhe (današnji južni Bihar), raspoznaje se po prijelazu [r] u [l] (rājā → lājā: kralj); službeni jezik na dvoru indijske dinastije Maurya i jezik Aśokinih natpisa (III. st. pr. Kr.). Mlađi hibridni māgadhī (bio je pod utjecajem zapadnih prakrta), poznat pod imenom ardhamāgadhī (polumāgadhī), postao je svetim jezikom jinista i na njem je sačuvan znatan broj tekstova. U teoriji drame pripalo mu je mjesto jezika muškaraca iz nižih društvenih slojeva.