magneton (magnet + [elektr]on) (znak μ), fizikalna veličina s pomoću koje se opisuju atomski, molekularni ili nuklearni magnetski momenti i magnetski momenti subatomskih čestica. Mjerna jedinica magnetona jest amper puta kvadratni metar (A m²).
Bohrov magneton (nazvan prema Nielsu Bohru) (znak μB) teorijski je izračunata vrijednost magnetskoga momenta elektrona u atomu i iznosi μB = eħ/2me> 9,274 · 10–24 A m², gdje je e električni naboj elektrona, ħ reducirana Planckova konstanta, me masa elektrona. Mjerena vrijednost magnetskoga momenta elektrona u atomu iznosi μe ≈ 9,285 · 10–24 A m².
Nuklearni magneton (znak μN) jednak je magetskomu momentu protona u atomu i iznosi μN = eħ/2me ≈ 5,051 · 10–27 A m². Zbog tzv. hiperfine strukture vrijednost nuklearnog magnetona znatno je manja i ovisi o broju protona i neutrona u atomskoj jezgri.
