maloljetnik, osoba koja nije navršila zakonom propisanu dob za stjecanje punoljetnosti. U većini pravnih poredaka, maloljetnost traje do navršene 18. godine. Maloljetnik, poglavito onaj koji je bez roditelja ili o kojem se roditelji ne skrbe, uživa na temelju Ustava RH osobitu zaštitu, primjenom odgovarajućih instituta obiteljskopravnoga zbrinjavanja (→ posvojenje; skrbništvo) i mjera socijalne skrbi. Kazneno pravo razlikuje mlađega i starijega maloljetnika, ovisno o njegovoj dobi i posljedično kaznenopravnoj odgovornosti. Tijekom maloljetnosti dijete u pravilu nema poslovnu sposobnost, pa radi zaštite njegovih prava i interesa ima zakonskoga zastupnika (roditelj, posvojitelj ili skrbnik) koji ga zastupa i za njega sklapa pravne poslove. Prema hrvatskome obiteljskome pravu, odlukom izvanparničnoga suda maloljetnik može iznimno steći poslovnu sposobnost i s navršenih 16 godina, ako je sklopio brak. Obiteljsko pravo priznaje maloljetniku djelomičnu poslovnu sposobnost za poduzimanje određenih pravnih radnji, npr. za zasnivanje radnoga odnosa s navršenih 15 godina, za podnošenje prijedloga za izdavanje dopuštenja za sklapanje maloljetničkoga braka, priznanje majčinstva i očinstva i dr.
