struka(e): geografija, opća

Manisa [mαni'sα], glavni grad istoimene pokrajine u zapadnoj Turskoj; 385 452 st. (procjena 2022). Leži na 71 m nadmorske visine, u podnožju planine Spil (antički Sipil), uz rijeku Gediz, 38 km sjeveroistočno od Izmira. Sačuvane su Sultanova džamija s vjerskim kompleksom, Muratova džamija (Muradiye; Sinanov rad) i medresa iz XVI. st.; arheološki muzej. Sveučilište Celal Bayar (1992). Tekstilna, kožarska i drvna industrija. Proizvodnja građevinskog materijala i preradba metala. U okolici uzgoj žitarica, oraha i badema, pamuka, duhana, vinove loze, masline. Bogata ležišta magnezita i cinka. Željezničko i cestovno čvorište (linije prema Izmiru i Konyi). Nedaleko od grada nalazi se park prirode Süreyya. – U antičko doba nazivala se Magnezija pod Sipilom (grčki Mαγνησία ὑπὸ Σıπύλῳ, Magnēsía hypò Sipýlōi, latinski Magnesia ad Sipylum). Kraj nje su Rimljani 190. ili 189. pr. Kr. pobijedili sirijsku vojsku pod kraljem Antiohom III. Ta bitka obilježava početak rimske vojničke prevlasti u Maloj Aziji.

Citiranje:

Manisa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 8.2.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/manisa>.