mansija (lat. mansio: boravak), europska kasnosrednjovjekovna pozornica pasionske dramatike, misterija i moraliteta, koja se isprva gradila unutar crkve, prilagođujući se njezinu prostoru, a zatim ispred crkve, na otvorenome. Mansije su imale oblik kućica, zvale su se i loca, a kako je riječ o postajnoj dramaturgiji linearna razvoja, sve su istodobno bile dostupne gledateljstvu. Ono se kretalo u području nazvanome platea, među katkad i znatno udaljenim pojedinim prizorištima, s minimalnim, simboličnim scenografskim naznakama, koje su predstavljale nebo, raj, zemlju i pakao, te izvođačima koji su u njima čekali svoj trenutak u razvoju radnje, pa se ta pozornica naziva i simultanom. Mansije su poslije služile kao prostor za glumce, zatvoren zastorom.
